I tako je oblačenje male vještice i izvlačenje obrva crnom olovkom imalo terapijski učinak. Zaokupila je moje zbrčkane misli i vješto me navukla da joj obećam roladu od bundeve. Muškatna je bundeva svojim mirisom danas ispunila kuhinju.
Radim u odjelu marketinga, uvoznim se blagdanima bavim po službenoj dužnosti. Halloween je Nori postao važan otkad gleda američke serije, a njena prijateljica iz razreda, koja je živjela u Americi, ove je godine napravila party. Nadam se da se to neće ponoviti i dogodine, horor nisu vještice niti vukodlaci, nego biranje kostima za Noć vještica djevojčici koja to doživljava preozbiljno.
U četvrtak smo imali domjenak, nova šefica smatrala je važnim da se proslavi njeno imenovanje i poboljša međuljudska atmosfera, pa smo pijuckali graševinu iz plastičnih čaša, bockali kanape i čekali kad će to završiti. Pred nama je bio produženi vikend u kojem ne moramo pristojno čavrljati o stvarima koje se smatraju primjerenima.
Osjećala sam da me nešto guši, ustajali zrak ili nemogućnost bijega, pa sam otišla do toaleta i tamo popravila puder na licu.
U uredskom prostoru kosa se brže masti, a lica jače sjaje. Nezadovoljno sam otpuhnula kad je u toalet ušla Mirela, začuđujuće dobro raspoložena. Stala je pokraj mene i samodopadno popravila kosu. Do prije nekoliko dana bila je bolesna zbog ovog imenovanja, računala je da će ona biti promovirana.
Možda ga je u tišini svog doma odbolovala i zaključila da joj je ovako bolje.
"Jedva čekam kad će ovo završiti."-rekla sam kolutajući očima.
"Ne budi tako mrzovoljna, uopće nije loše. Ženska je simpatična."-odgovorila je vedro.
Imala sam dojam da je zaokupljena nečim što nije predmet našeg razgovora. Slegla sam ramenima i izašla. Još uvijek nisam bila sigurna je li šefica doista simpatična, ali možda je to zato što sam prirodno zbunjena i treba mi vremena da se odlučim. Ubrzo smo se počeli razilaziti, domjenak je pomogao razvoju atmosfere i međuljudskih odnosa koliko i misice utječu na ratove i glad u svijetu.
Pozdravila sam se s nekoliko kolegica i upalila svjetla na svom automobilu.
Na parkingu više nije bilo nikoga. Točno preko puta, iza jednog stupa, bio je parkiran auto kolege Danka, žustro je raspravljao s nekim tko je bio prekriven sjenom. Prošla sam iza njih i onda se okrenula. Danko je ženu pokraj sebe cmoknuo u obraz, na način koji je previše prisan za dvoje ljudi koji skupa rade, ona se nasmijala, a ja sam izašla garaže. Nije bilo dvojbe, bila je to Mirela.
Rolada od bundeve
Radoznalost je zamalo ubila mačku, izletjela sam na cestu oduzimajući prednost vozaču koji je na mene opravdano urlao. Kako da mu objasnim da sam samo htjela pobjeći? Postoje stvari koje odbijamo vidjeti. I onda jedan detalj posloži sliku i naprosto postane jasno. Mirela i Danko su ljubavnici. Sad znam i otkud je imala informaciju da bi ona mogla doći na mjesto šefice.
Danko je, zbog svojih privatnih veza, mogao znati imena koja su u igri. I neke druge situacije, rečenice i pogledi počeli su sjedati na svoje mjesto. Vozeći se kući razmišljala sam kako ću priču podijeliti s Davorom. Onda sam shvatila da to nije pametno. Davor dva puta tjedno igra mali nogomet s Mirelinim mužem i njegovom ekipom. Oni nisu prijatelji, pa ipak, kad završe s nogometom, satima sjede i piju pivo. Ponekad spoje svoj termin s gledanjem utakmica, a ako nešto znam o Davoru, znam da bi ga ova priča pogodila u žicu muške solidarnosti i da je očajno loš glumac. Dakle, ne smijem pričati s Davorom.
I tako je oblačenje male vještice i izvlačenje obrva crnom olovkom imalo terapijski učinak. Zaokupila je moje zbrčkane misli i vješto me navukla da joj obećam roladu od bundeve. Muškatna je bundeva svojim mirisom danas ispunila kuhinju. Nora se ponudila očistiti orahe, ali sam joj rekla da ne treba. Željela sam sama uživati u mirisima i tišini.
Misli su mi opet skrenule do Mirele, koju poznajem cijeli život, a ništa o njoj ne znam. Otkako sam joj prišla s muffinom pomirenja i prvi put s njom iskreno popričala, cjelokupno naše druženje poslužilo je tome da slike koje sam o njoj imala jedna po jedna otpadnu. Kao orasi sa biskvita, kada ga naglo zarolaš. Došao je tako red na sliku njezina savršenog braka. Miksala sam šlag kremu i pitala se koliko dugo to traje. Danko je mlađi deset godina i nije oženjen.
Savršen, dakle, da se u njega zaljubiš i pritom znaš da je nemoguće. Mirela ima dvoje djece. Nadala sam se da je to samo ugodno druženje i da se nije istinski zaljubila.
Namazala sam kremu na biskvit i natrag ga zarolala. Brak je kao rolada, dvoje se spoje u jedno, svatko po svome receptu. Kada se biskvit malo ohladio, probala sam komadić ruba, ova je rolada uspjela. Onda mi je palo na pamet da bih po njoj izlila malo tekuće čokolade, koja, ukoliko je ne staviš previše, nijedan kolač ne može pokvariti. Kao ni prolazna avantura, koja začini život, ako se na vrijeme zaustavi.
Hoće li se Mirela na vrijeme zaustaviti? Da li je još netko primijetio što se događa? Jesam li joj prijateljica ako o tome šutim ili joj ovako poletnoj, zaljubljenoj, uvjerenoj da drži sve pod kontrolom, trebam biti podsjetnik na realnost? I što se sve, zbog tlapnje, može izgubiti. Zašto sam se k vragu onda okrenula, zašto nisam jednostavno vozila i gledala naprijed? Odrezala sam još jedan komad i zalila ga čokoladom, spojila se s kremom boje vanilije u savršenu cjelinu. Stavila sam sa zadovoljstvom zalogaj u usta i pozvala Davora da mi se pridruži. Mislit ću o tome sutra, rekla bi Scarlett i zalupila vratima.
:(Još nema komentara