Bez obzira na širenje vegetarijanskih ideja, ljudi i dalje jedu meso. U bogatim zemljama često, a u siromašnim kad god uzmognu. Meso je još uvijek simbol statusa, bogatstva, ali i namirnica oko koje ima najviše tabua i zabrana.
Sama ideja "zamjene za meso" opterećena je istim problemima kao i meso kao namirnica. Ideja nadomjestaka samo dokazuje važnu ulogu mesa u prehrani i civilizaciji. Za koga je to meso koje nije meso? Komad mesa za ručkom ključno je mjesto i odrednica "dobrog" ručka zapadne civilizacije. Meso je izvor visoko kvalitetnih proteina u našoj prehrani. Meso je izvor željeza i vitamina. Tako kaže znanost.
Nadomjesci su obično proizvodi na bazi soje. Pokušavaju oponašati oblik ili okus ili hranjivi sadržaj mesa. Ma koliko god oni bili uspješni, još uvijek su samo "lažno" meso i kao takvi napravljeni samo za one ljude koji su u vječnoj dilemi. Ne bi jeli meso, ali ne mogu bez okusa i strukture mesa. Prilično licemjerno. Pretpostavljam da pravi vegetarijanac i ne razmišlja o mesu, a kamoli o surogatima - varalicama. Poput duda varalica koje dijete siše, a ništa ne izlazi. Ili bezalkoholnog piva koje čovjek pije i pije, a efekta nema. Zamjenu za meso i dalje nesvjesno povezujemo s vegetarijancima, ali to je potpuno krivo.
Zamjene za meso su samo pobjeda mesa u prehrani onih koji meso ne jedu.
Vegetarijanstvo je kulturološki i sociološki fenomen, a ne biološki. Naš probavni sustav napravljen je i za meso i za biljnu hranu.
Pravi vegetarijanac, pretpostavljam, i ne pomisli na meso, ne treba ga, našao je svu ljepotu u biljnoj hrani. U tisućama jestivih prefinih biljčica.
Sve su te zamjene izgleda za lažne, pomodne vegetarijance kao što je i lažno i to zamjensko meso. S lažnim vegetarijancima je teško. Dođu vam u goste i vi morate na njih posebno paziti, posebno kuhati. A kad vi dođete kod njih na večeru, oni se redovito ne brinu što bi vi baš danas pojeli jedan sočni krvavi biftek. Pravi je vegetarijanac moj prijatelj Aldo kojem nije teško ispeći ni koljenicu za nas mesoljupce.
Tofu puretina, kikiriki hamburger, sojine kobasice, mesne okruglice, imitacija govedine, piletine. Gomile proizvoda mame baš te ljude "između". Drugog razloga za potezanje za surogat mesom uistinu ne vidim. Evo primjer seitana koji sam našao na webu.
Seitan je posebna priča. Pšenični gluten kojeg od milja nazivaju pšenično meso. Pa se mogu pročitati i upute koje, vjerujem, pravog vegetarijanca bacaju u očaj. Govore o svemu i svačemu, a samo ne o seitanu. Ustvari govore o mesu kojeg žele na sve moguće načine izbjeći. A tako pokazuju da im je samo ono na pameti. Citiram: "Seitan možete narezati kao šnicle i prepržiti na ulju, možete ga pohati, grillati na roštilju s povrćem ili čak napraviti "ćevape" i "pljeskavice" (u kombinaciji sa sojom). Nadalje, može se koristiti kao nadjev za paprike, sarme ili za polpete, pirjati s povrćem, napraviti musaku ili staviti na pizzu. "Dimljeni" seitan se konzumira kao gotov narezak te kao dodatak jelima u kojima želimo postići "dimljeni okus". I doista, seitan će zadovoljiti i one najkritičnije "mesoljupce" svojim izgledom, ali i okusom." I što da kažem kao pošteni mesoljubac? Ništa. Da sam zločest, rekao bih da je između seitana i šeitana razlika samo u jednoj kvačici.
Zamjene za meso?! Drveno željezo? Okrugli kvadrat?
Zamjene za meso su samo pobjeda mesa u prehrani onih koji meso ne jedu.
:(Još nema komentara