Ljubav ide kroz želudac?

Bernard Shaw rekao je da nema veće ljubavi od one prema hrani. Svi smo mi nekome rekli da ga volimo toliko da bismo ga pojeli. Ali da ljubav ide kroz želudac...
Oduvijek mi je ta tvrdnja, poslovica ili što god, bila sumnjiva. Oduvijek mi je nekako škripila i bila nategnuta. Kao nekakva polu-mudrost s dozom nemušte duhovitosti.

Otkud je došla ne znam. Engleska inačica kaže da put do muškog srca ide kroz želudac. Dakle postoji naglasak na "muškom" srcu. Postoji i verzija koja kaže da je najbrži put do muškog srca kroz njegovo grlo. (To bi valjda značilo da muškarcu treba dati i da nešto popije?!) Tu se slažem. 😉

Kod nas je poslovica "Ljubav ide kroz želudac" ipak neovisna o spolu pa je nekako prihvatljivija. 

Ima i jedna lukavija izreka koja kaže da put od muškog srca nije kroz želudac nego kroz prepoznavanje što ga ustvari zanima. Ta je izreka, rekli bismo - istinita. A može se primjeniti i na žene.

Ali da put do muškog srca ide kroz želudac! Ma nemoj! Ta je izreka još izravnija i još uvredljivija za svakog poštenog muškarca. Ona doslovno znači da muškarci traže žene koje će im kuhati. Sve su ostale osobine nevažne i nepotrebne. To je izreka za one muškarce koji svuda traže svoju mamicu i stalno ženi kokodaču kako njihova mama najbolje kuha. Vraga najbolje kuha! Uostalom ako im se ne sviđa što im žene kuhaju, neka si skuhaju sami!

Postojao je u Kanadi na Women's Television Network i The Cooking Channel TV show "Kuhati za ljubav" u kojem tri natjecateljice kuhanjem i pripremanjem jela pokušavaju osvojiti misterioznog muškarca koji će ih voditi na spoj. I tako on isprobava jela i bira ženu za izlazak! Svašta.

Kod nas je poslovica "Ljubav ide kroz želudac" ipak neovisna o spolu pa je nekako prihvatljivija. Tako kažu i liječnici.

Izreka je nastala davno "kad ljudi još nisu znali za vezu između probavnog sustava i serotoninskih receptora, koji potaknuti kaskadom kemijskih reakcija pristiglih zbog podražaja želuca bombardiraju naše moždane centre za nagrađivanje, ugodu, sreću - iste one koji se "pale" kad je u pitanju ljubav".

Dr. Ivo Rotkvić, gastroenterolog, u jednom članku kaže "da gladan čovjek ima nisku razinu šećera u krvi, a to implicira negativne momente, agresivnost i slično. Naprotiv, dovoljno šećera u krvi daje blagu reakciju na isti vanjski podražaj". Tu negdje između kreće se i istina o ljubavi koja ide kroz želudac.

Danas nepravedno zapostavljeni njemački filozof iz 19. stoljeća (K. Marx) napisao je da je gladnom čovjeku i najljepša simfonija besmislena. I imao je pravo. Prvo se treba najesti, a onda na simfoniju ma kakva god bila. 😉

P.S.1
"RIM - Ruski milijarder Roman Abramovič svojoj djevojci Dariji Žukovoj, bivšem supermodelu, kupio je restoran u središtu Rima. Kako navode talijanski mediji, restoran "Julian Cafe" ispred dvorca Sant'Angelo, toliko je impresionirao Dariju da je za njega Abramovič navodno izdvojio "mizernih" 3, 5 milijuna eura. " - piše u vijesti. Izgleda da su ljubav i želudac uistinu u bliskoj vezi. O restoranima da i ne govorimo.

P.S.2
Jedna od mojih najdražih pjesama ipak stavlja stvari na pravo mjesto.

Tri stvari
Moja ljubav tri su stvari
i svaka mi srce rani:
lijepa Ines, dobra šunka
i sa sirom patlidžani.

Zbog te Ines, ljubavnici,
pamet mi je bilo slijepa
te sam skoro zamrzio
sve što nije Ines lijepa.
I tako sam ludovao
dok mi nije jednog dana
za marendu dala šunke
pa sira i patlidžana.

I otada nitko ne bi
mogo pravo da rasudi
za kojom mi od tri stvari
ponajviše srce žudi,
jer razlike tu vam nema,
sve je dobro i bez mane:
sad bih Ines, sad bih šunku,
sada sir i patlidžane.

Šunka je iz Aracena,
a Ines je ljepotica,
dobar sir i patlidžani
stara španska poslastica.
I ako se pravo važe
tereti su poravnani,
sve je isto: šunka, Ines
i sa sirom patlidžani.

Baltasar del Alcázar (1530-1606), prijevod Nikola Miličević