Dragi/e čitatelji/ce, nadam se da prolazite dan za danom unatoč svemu što nas posljednih tjedana
zadesilo. Virus, potresi, proljeće sa snijegom ... sve će to proći i ostat će samo uspomena.
Ovim prisilnim zatvaranjem u naša četiri zida dobili smo priliku stati i zapitati se koje su nam zaista bitne stvari u životu.
Hoćemo li i nakon povratka u svoju dnevnu rutinu trčati za onim manje važnim a staviti na čekanje ono vrlo važno?
Hoćemo li okrenuti svoj život u nekom drugom smjeru?
Jesmo li do sada imali sve potrebno ili smo tražili i više od toga?
Što nas zapravo čini sretnima?
Nije mi nimalo drago što se nalazimo u ovakvoj situaciji. Drago mi je samo da imamo konačno i malo vremena za sebe i stvari koje jako volimo raditi no kako to biva, u ovom užurbanom svijetu, pale su u neki deseti plan. Pokušavam i iz ovakvih događaja izvući što više pozitivnog i ne puniti svoje srce i mozak negativnim mislima. Sve prođe, pa će i ovo. Dok sam bila još dijete, zapamtila sam dobro jednu staru narodnu izreku koju je moja, sada pokojna baka, znala nam reći: "Ne daj, Bože, što se trpit' može..."
Uvijek postoji nešto gore od onog što nas je trenutno snašlo, pa gledajmo na to kao priliku za naš rast te izađimo iz trenutnog snažniji i hrabriji, borbeniji.
Ovo čekanje, iščekivanje. Zamislite se malo i zapitajte, je li ovo nešto najstrašnije što ste ikada doživjeli?
Nadam se da nije.
Glavu gore, svaki početak nekog razdoblja ima i svoj kraj. Okrenite se svojim sustanarima, svojoj obitelji. Pričajte o onim sretnim trenucima koje ste imali i koje još imate a koje ćete doživjeti i ispisati na stranicama vaše budućnosti. Veselite se jer život je jedan. Život je lijep. Imamo priliku provesti ga onako kako želimo, na nama je da si sve u tom smjeru i posložimo.
Čuvajte svoje bližnje i pazite na sebe!
Za kraj ovog članka želim pročitati od vas što je prvo što ćete napraviti kad budete smjeli početi s kretanjem i druženjem izvan svog doma?
:(Još nema komentara