"Copraju po kućama, bacaju uroke na zločeste, kradu veš sa štrikova, miješaju ljubavne napitke i otimaju tuđe muževe..."
Tjedan dana prije Noći vještica, najvažnije noći u životu svake vještice, u zagrebačkim trgovinama (ali i u gradovima ogranaka vještičje mafije) zavladao je kaos...obični smrtnici nisu se usudili ni ući, jer su vještičji zubi, bradavice, nokti i kose bili svuda naokolo. Babe se počupaše jer se tražio šešir više!
"Copraju po kućama, bacaju uroke na zločeste, kradu veš sa štrikova, miješaju ljubavne napitke i otimaju tuđe muževe..." - prva je točka Naputaka za uspješnu vješticu u knjizi Domače coprije (koju pod ključem drži vještica Milicza, još poznata i kao Teca) bez koje ne može proći ni jedno vještičje okupljanje. To bi bilo ravno katastrofi, kao i okupljanje bez metle!
Također, bez Knjige se ne bi bilo moguće izvući ni iz niza nesretnih događaja (pošto nas začaraše konkurentske zle vještice), kao što su: nedovršena jela, nagrade i dekoracije netom pred okupljanje; nedostatak prostora budući da je vještice sa stolica istisnula vlastita hrana; ostajanje na nogama nakon neprospavnih noći (optimistično smo zaključile da su podočnjaci, baš kao i dlakave bradavice, autentični detalj na vještici), preživljavanje napada od strane vještičjeg podmlatka zaglušujućim eksplozijama balona, trubicama zavidne saboterke vještice Foodfan i naravno njihovim piskutavim glasićima.
Najstrašniji problem bio je nedostatak rekvizita...hrana je bila tu, ali ničega čime bismo je grabili i rezali! Vještice, pod urokom senilnosti, već su počele lagano malaksati i padati po podu od gladi, ali spasila nas je čarolija zapisana u Knjizi kojom smo plastičnu zdjelicu pretvorili u šeflju; kao i nož naše programirane vještice perfekcionistice Ktine na koju urok senilnosti ne djeluje.
Rješivši tehničke probleme, započeli smo gozbu sa začaranom juhom od tajnih sastojaka, nastavili s bundevama na sto načina, paucima i njihovim mrežama, šišmišima, duhovima, začaranim jabukama, kosturima, mačkama, mini-metlama i šeširima, mini-vješticama te mini-grobljem...Ipak, specijalitet kuće bili su ljubavni napitak sa zubima grofa Dracule za potenciju i oči svih plavookih seljana, zbog vještičjeg bolesnog smisla za romantiku. Možete zamisliti kako su samo bili iznenađeni jutrom se probudivši i vidjevši da ništa ne vide!
Uz gozbu, plan je bio prirediti nagradno natjecanje u dječjim igrama, birati najružniju vješticu te nagraditi najstrašniji kostim, kolačić i poster čiji su autori bili mali vještičji naučnici. Međutim, zbog prezauzetosti istezanjem vještičjih jezika i prejedanjem do raspuknuća, vrijeme je proletjelo u tren oka ...Spontana je zabava malih čudovišta i odraslih vještica bila predobra da bi izrežirana zabava došla na red, tako da je ono najstrašnije jednoglasno izabrano usmenom predajom, a nitko nije otišao kući praznih ruku, ni veliki (svu hranu raznesenu kući nepotrebno je linkati jer sve možete naći pod tagom), ni mali.
A kad smo pospremili vještičji pomladak u krpe, nastavili smo vještičje sijelo točno u ponoć na raskrižju, primivši se u kolo ni u čemu osim pregača i šešira pa smo se zavrtjeli oko vatre u čast Majke od kuhače. Bio je to strrrašan provod ma koliko mi šutjeli o tome!
Autor noseće fotografije: njambrek
:(Još nema komentara