NSH - Kako smo obarali rekord ;)

Kad krenete u organizaciju nečega gotovo uvijek datum bude upitan, pred vama stoji 365 dana u godini, a vi ne znate koji bi odabrali. Ja nisam imala takav problem, zanimao me samo 26.05.2012., dan kada se u Velikoj u sklopu međunarodne smotre folklora " Čuvajmo običaje zavičaja" priprema već treću godinu za redom " Najduži stol u Hrvata " kojim se želi oboriti Guinness-ov rekord u dužini stola. Ima li netko tko bi bio prikladniji za to obaranje od 80 000 tisuća coolinaričana... Dobro, dobro, nije nas bilo toliko fizički prisutnih i nismo oborili rekord jer je stol bio dugačak samo 1026 m, ali smo se dobro zabavili, puno hrane donijeli i ovu našu veliku obitelj ispromovirali pred oko 6000 ljudi.

 Ali da sve ne bi bilo tako jednostavno 😉 i bez sadržaja 😁 , ponudila sam curkama još jednu slavonsku ljepotu, Jankovac, koji je trebao ispuniti vrijeme do početka otvaranja NSH. Bio je to po meni pun pogodak. Imali smo u jednom danu spoj mira, tišine, blaženstva i prirodne ljepote s velikim slavonskim kirvajem. Nije se moglo ne primjetiti da se svatko pronašao u jednom dijelu tog dana 😉 .

 Popračeni jutarnjom kišicom na Jankovac smo stigli u dogovoreno vrijeme i ako zanemarimo one koji su u Veliku dolazili po onoj "okolo bliže" i onih koji su prošli kroz Jankovac ne vidjevši ga 😉 , s dolaskom u tu duboku šumu nije bilo većih problema. S instalacijom kotlića i postavljanjem stola započeo je naš dan. A to postavljanje stola značilo je donositi, donositi i opet donositi hranu u velikoj količini i raznovrsnosti. Nisam sigurna da je onako pitomi Jankovac to ikad doživio. Iako je moja sugestija bila da hrana bude samo u čvrstom i stabilnom obliku, što cu curke i poslušale, ipak su se mirisi i boje širili  tom lijepom prirodom, što nije moglo proći nezapaženo kod lokalnog novinara, koji je došao napraviti par lijepih slikica i uzeti par "pametnih" rečenica. 

I dok se Seljački složenac polako krčkao pod budnom kontrolom mog G., ostalo društvo se zabavljalo na svoj način 😉. 

Bilo je to dan kao stvoren da se curke bolje upoznaju, razmijene koju mudru ;), dogovore ponovno viđenje. Dan koji ću ja svakao pamtiti, a vjerujem i svi vi koji ste bili u tom zelenilu.

Nakon pokušaja improviziranja mimikrije i popijene kavice, blago opijeni viškom kisika, počeli smo s pakiranjem, trebalo je i taj stol postaviti.

Točno u planirano vrijeme krenuli smo veseli i puni snage na obaranje tog rekorda. Spustili smo se u Veliku, sve je teklo kao po špagi  😉 , bandreja je čekala kod crkve, a annika7 u kafiću  😉 , ali je zato imala sve akreditacije i zahvalnicu i dočekala nas raširenih ruku s prekrasnim osmjehom i tako vrijednom i također veselom šeficom, imenjakinjo, morat ćeš u naše redove 😉.

I tada kreće sve brzo, brzo 😉 ... Sada kad vraćam misli u natrag, ne znam tko je bio brži. Mi, koji smo postavljali stol ili posjetitelji, koji su željeli sve te prekrasne i fine stvari kušati. A bome su se curke potrudile i kvalitetom i ljepotom i nadasve količinom ...

Našlo se na naša dva stola od 4 m svega, sve ljepše od ljepšega i finije od finijeg. Vjerujete mi da ne pretjerujem. Zamislite si situaciju kad na jednom  mjestu imate:

Krešente, Pampkin pie, Kekse s lavandom, Voćnu zlevanjku, Medene košarice, Štapiće bake Evice, Djedov brk, Oblatne s punjenjem od mlijeka, Orahove štangice, Kruh ala Tomina mama,            Loptice s makom , Kuglof, Kalupaše, Plitvičke štrudle, Vjenčiće s orasima... nenadmašne Cerničke ćuptete, Pitu sa šampinjonima, Ajvar od bundeve, Baklavu od bundeve, Pekmez od bundeve,         Kruh od bundeve, Kruh domaći, Ljutu pogaču, Pogaču s maslinama, Orehnjaču, Makovnjaču, Likere svih vrsta, maraške u šljivovici ( izka sorry ovo je moja improvizacija ) ...

... i nemojte se curke ljutiti, ako nešto nisam nabrojala, ali bile ste savršene što nije prošlo ne primjećeno 😉 . Našim stolovima, koji su se od 4 m proširili na 8 nije se moglo prići, tražio se kolačić više, informacija više 😉 . Najteže nam je bilo objasniti otkud smo mi, a to je bilo i najčešće pitanje nakon što su kušali naše ponuđene delicije. Ono, ja sam iz Splita, ja iz Županje, ja iz Osijeka, ja iz Zagreba nije zadovoljilo naše znatiželjnike ... Ma mi smo vam s interneta 😉 ...  Otkuuuuuud, to vam je jedan paralelni svemir, stvarno smo se činile nestvarnim 😉 . I daaa, dvojim što je bilo teže objasniti, tko smo mi ili donijeti teški suncobran, ali nismo odustajali niti od jednoga teškog zadatka. Na ovaj drugi smo krenuli nadobudno Sephia, Taana s prijateljicom, ja i moj G., koja ekipa. Možda bi i prošlo da je trebalo donijeti tacnu kolača, ali za betonsko postolje, baš smo se precijenile 😉 , ali srce je srce.

I tada stupa na scenu moj gost Matt, dizač utega. Bio je od neprocjenjive koristi za mog G. Tako smo mi dobili jedno obilježje više, što je uz Studenac i Kutjevačku graševinu, dalo još dodatni štih našoj veseloj ekipi. 

Kamere i fotići radili su bez prestanka, snimalo se, slikalo uz dozvolu i bez nje tako da sada uživamo listajući sve te slikovne zapise 😉 . 

Neki su sve samo promatrali i čekali da se kirvaj završi  😉 

Drugi nisu znali da ih se promatra 😉 , a trebalo  je vidjeti što je to još ostalo prekriveno 😉

I tako drage moje curke, one koje ste bile svjedoci ovog događanja i one koje to niste bile u mogućnosti, prošao je i taj dan. Dale smo sve od sebe, bile smo vrijedne, pristojne, lijepe, pričljive kad je trebalo, ali na žalost uz najbolju volju i sve što smo donijeli i koliko god se šiiiiirili u daljinu nismo oborili rekord.

Stol je bio dugačak 1026 m, bilo je više od 300 izlagača iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, a kraj njega  je prošlo oko 6000 posjetitelja. Teško da će rekord u Velikoj ikada i biti oboren jer ga drže Portugalci s preko 4 km dugim stolom ( samo s jednom vrstom jela ), a Velika i nije baš toliko velika, pa se stolovi nemaju više kuda širiti 😉 . Unatoč tome organizatori rade na tome da NSH zaštite kao svoj brend i svakako će njegovati tu tradiciju postavljnja NSH i u godinama koje dolaze. Što će s nama biti u godinama koje dolaze vrijeme će pokazati, vi ćete u svakom  slučaju biti ta najvažnija karika koja će odlučiti hoćemo li i mi nastaviti tu tradiciju. Ja sam ovdje i samo čekam mig 😉. 

Curke savršene ste, nadam se da ste u sebi ponijele bar djelić onog zadovoljstva koje sam ja toga dana dobila, hvala vam na svemu.