Bogati su prehrambenim vlaknima, a ne sadrže puno kalorija pa su odlična zamjena visokoenergetskim namirnicama.
O patlidžanu
Patlidžan (Solanum melongena) porijeklom je iz južne Azije, ali se s vremenom proširila i na cijeli svijet, a posebice područje bliskog istoka i Mediterana. Za patlidžan je karakterističan gorkast okus kojemu su razlog sjemenke prisutne u „mesu“ patlidžana, ali se on može smanjiti soljenjem prije pripreme. Osim ljubičaste boje ploda koja je najčešća, patlidžani mogu biti i narančaste, žute, zelene i plave boje dok veličinom nalazimo od izuzetno malih nalik na rajčicu do čak 5 puta većih.
Priprema patlidžana za uporabu u kulinarstvu
Da bi se usporila nagla promjena boje „mesa“ patlidžana do koje dolazi čim se razreže zbog brzog kvarenja, važno je voditi računa o vrsti posuđa koje se koristi za njegovu pripremu. Za to su najbolji noževi od nehrđajućeg čelika jer neće reagirati sa spojevima patlidžana.
Patlidžan se može konzumirati sa i bez kore, ovisno o preferencijama, ali za veće patlidžane je karakteristična nešto čvršća kora koja možda i nije najzahvalnija za žvakanje pa kome se to ne sviđa preporučljivo je kod takvih patlidžana ukloniti koru.
Za smanjenje gorčine patlidžana, prije same termičke obrade mogu se lagano posoliti te ostaviti otprilike 30-ak minuta prije daljnje obrade. Obično se to radi sa svim komadima patlidžana nakon što se narezao na željene komade i veličine. Soljenjem se izbacuje i višak vode pa će se time kod termičke obrade upiti i manje ulja, a preporučljivo je i soljene patlidžane isprati nakon 30 minuta kako sol ne bi utjecala na završni okus.
Patlidžan se može peći, grillati ili blanširati odnosno kuhati na pari, a potom koristiti za različite vrste jela poput namaza, malih zalogaja, priloga glavnim jelima, musaka i lazanja, ali primjerice punjeni patlidžani i kao glavno jelo.
Odabir i čuvanje
Prilikom odabira patlidžana važno je voditi računa da se odabire što teži patlidžan i onaj sa što čvršćom korom i površinom. Boja kore mora izgledati „zdravo“ te ne smije imati vidljiva oštećenja odnosno mora biti glatka i sjajna. Dno stabljike i tzv. „kapa“ trebale bi biti izuzetno zelene boje što je indikator zrelosti i svježine patlidžana. Drugi način na koji se može provjeriti da li je patlidžan zreo i pogodan za konzumaciju je da se vršcima prstiju pritisne površina te ukoliko se vrati natrag u prvobitno stanje znači da je patlidžan zreo.
Patlidžani su izuzetno osjetljiva biljka (pogotovo na jaku hladnoću ili toplinu) pa ih je potrebno pažljivo čuvati – na temperaturi između 8°C i 12°C. Nikako se ne smije rezati ukoliko se neće odmah konzumirati budući da se „otvaranjem“ patlidžana on odmah počinje kvariti pa ga je u tom slučaju bolje spremiti u vrećicu bez zraka na idealnu temperaturu.
Vrste jela
Namaz od patlidžana s bademima
Kod namaza od patlidžana oni su glavna namirnica koju je nakon rezanja na manje komade najbolje peći na tavi na ulju kako bi meso brzo omekšalo i potom se miješalo s ostalim sastojcima namaza. Namaz je najbolje raditi bez kore.
Za pripremu nadjevenih patlidžana, oni se također peku na tavi međutim ovaj puta se režu po dužini po pola i polovice peku, a nakon pečenja meso izdubi te koristi sa ostalim sastojcima za nadjev.
Kod pripreme jela poput musake i lazanja, kako ne bi upili previše ulja, patlidžane je nakon rezanja najbolje peći s korom u pećnici te potom slagati u redove s ostalim sastojcima.
Za pripremu malih zalogajčića od patlidžana, također se uglavnom pripremaju s korom, a režu se na tanje ploške uzdužno te peku ili na tavi ili u pećnici i slažu sa željenim sastojcima u roladice.
:(Još nema komentara