Izmjenjivalo se zelje na stolu kao slajdovi u prezentaciji, pozadina uvijek ista, zeljasta, a povrh, kombinacije na temu od dinstanog zelja s kobasicama, domaćim pečenicama ili češnjovkama, uz prilog palente ili žganaca; slavnog sekeli gulaša, zanimljivih krpica sa zeljem, do najjednostavnijeg oblika - svježe ribanog, kao salata, uz kakvo raskošnije jelo.
Kiselo zelje u bakinoj kuhinji
U bakinoj kuhinji zelje je bilo cjelogodišnji favorit, bilo ga je uvijek, kao što je bilo i crvenoga luka. Danas bi se to reklo "Must have".
To dosadno zelje, koje mi kao djetetu i nije bilo nešto pretjerano fino, jer mi je ili smrdilo iz kace u kojoj je bilo ukiseljeno ili usoljeno, ili mi je bilo premekano u salati, ili preljubičasto jer sam baš bila u fazi kad mi se ljubičasta boja nikako nije sviđala ili sam izmislila neki drugi razlog - upravo to zelje je bilo često na stolu mog djetinjstva.
Izmjenjivalo se zelje na stolu kao slajdovi u prezentaciji, pozadina uvijek ista, zeljasta, a povrh, kombinacije na temu od dinstanog zelja s kobasicama, domaćim pečenicama ili češnjovkama, uz prilog palente ili žganaca; slavnog sekeli gulaša, zanimljivih krpica sa zeljem, do najjednostavnijeg oblika - svježe ribanog, kao salata, uz kakvo raskošnije jelo.
Tijekom cijele godine, i u proljeće, i u ljeto, i jesen i zimu, od uzgoja u vrtu do blagdanskog stola.
U vrijeme pripremanja zimnice, glavica zelja je bilo posvuda u ljetnoj kuhinji. Već je bio spreman poseban, veliki ribež za ribanje zelja, drvene i plastične kace za kiseljenje i soljenje, tri velika, bijela kamena za pritiskanje zelja, sol, ocat, esenc.
Ribalo se zelje ručno, najčešće je to radio moj djed, dok je baka prala glavice zelja i slagala ih cijele u kace.
Ribano zelje se solilo, sloj po sloj, a ja sam imala zadatak prehodati po zelju i dobro ga pritisnuti kako bi od težine i soli krenuli sokovi iz zelja. Zatim bi baka poklopila zelje i pritisnula ga u svakoj kaci velikim bijelim kamenom. Ta tri kamena je čuvala i koristila iz godine u godinu. Pažljivo su se prali poslije "sezone zelja" i čuvali do sljedeće sezone i tako bili skoro pa svetinja u obitelji.
Cijele glavice zelja stajale su u posebnoj kaci, u rasolu, i baka ih je povremeno pregledavala, prala i pazila da se slučajno koja glavica ne pokvari i tako upropasti glavni sastojak za sarmu.
Nakon novogodišnje sarme, prisjećam se dugih zimskih dana, ali i kratkog zimskog ferja, kojeg sam provodila uglavnom na sanjkanju s društvom. Taj cjelodnevni boravak na otvorenom uvijek je u paketu nosio neku vrstu prehlade, hunjavice, globolje i slično, što se liječilo, naravno zeljem kiselim, narezanim. Baka je govorila da su to čisti vitamini.
Malo po malo, velika kaca zelja već se u veljači bližila totalnom pražnjenju, ovisno o Fašničkom utorku, kada je baka tradicionalno kuhala buncek u kiselom zelju, kao i krumpir u ljusci. Taj mi je krumpir bio neobično fin.
Preporukom recepta Sekeli gulaš iz Bakine kuharice završit ću ovu zeljastu priču.
Baka ga je zapisala kao Sekele Gulaš.
Čistopis recepta možete pronaći ovdje. U ovoj modernoj, online inačici bakine kuharice možete pronaći šaroliku ponudu starinskih recepata, od juha, glavnih jela i prefinih slastica na kojima je baka izučila "zanat".
Posjetom foto galeriji Bakine kuharice, prisjetite se kako su izgledali predmeti koje je baka svakodnevno upotrebljavala u praksi.
Dobar vam tek uz zelje i meseko!
I na kraju, na koji god način pripremali zelje, ne zaboravite: "Jednu žlicu Vegete" 🙂
Pozdravlja vas vaša BakinaKuharica - www.bakinakuharica.com
:(Još nema komentara