Mislim da je pisanje o hrani i pokretanje bloga preraslo iz objavljivanja recepata u Coolinarici. Željela sam neko samo svoje mjesto na kojem ću pisati o čemu poželim, da i drugi vide koliko zabavno kuhanje može biti, da i sami okuse nešto što su napravili, da kao i ja počnu razmišljati o namirnicama i budu uzbuđeni zbog svojih uspjeha.
Biti food blogerica za mene je došlo postupno i prirodno. U kuhinji sam od malena, s bakom sam isprobavala recepte za svoje prve kolačiće, kuhala, pekla, grješila i uspjevala. Ne mogu reći da je sve započelo preko noći, štoviše vjerujem da učenje o pripremi hrane nikad ne prestaje.
Mislim da je pisanje o hrani i pokretanje bloga preraslo iz objavljivanja recepata u Coolinarici. Željela sam neko samo svoje mjesto na kojem ću pisati o čemu poželim, da i drugi vide koliko zabavno kuhanje može biti, da i sami okuse nešto što su napravili, da kao i ja počnu razmišljati o namirnicama i budu uzbuđeni zbog svojih uspjeha.
CharmPam blog danas je za mene kao bilježnica uspomena i neka vrsta vlastite online kuharice, jer često se ispostavi da neke od objavljenih recepata nisam nikad zapisala na papir. U isto vrijeme, biti dio blogerskog svijeta i pisati o hrani je slatko - oko mene je sve više ljudi koji nekim čudom razumiju o čemu pričam i ne smatraju čudnim moju potragu za starim daskama, krpama, starim posuđem i neobičnim začinima, nego joj se pridruže. Zajedno rastemo i učimo, i to ne sami nego jedni s drugima. Priznajem, ovim hobijem vjerojatno sam i uvelike olakšala svojim prijateljima izbor za rođendanske poklone.
Fotografija, koja je toliko bitna pri bloganju, zapravo je došla puno kasnije. U početku sam smatrala da je sasvim dovoljno objaviti 2-3 slike pripreme i gotovog jela, bez posebnog stiliziranja, no što sam više počela pratiti tuđe blogove, to sam više razmišljala o tome što slika govori o meni i mom jelu.
Prije godinu i pol napokon sam uložila u profesionalni fotoaparat, a moja kolekcija posuđa do danas je narasla toliko da ima svoju policu, uz kutak u kojem fotografiram.
Do sada sam bila isključivo slatka blogerica, no u posljednjih par mjeseci, napokon sam se ohrabrila i počela objavljivati slane recepte. Ipak, ako se želim predstaviti, to bi svakako trebalo biti sa slatkim receptom.
Ovaj recept nastao je prilično neplanski - od stvari koje su se našle u mom hladnjaku. Ove uglavnom sezonske namirnice prilično je lako spojiti u nešto fino, ali priznajem- s ovim kolačićima i samu sam sebe iznenadila. Zrele breskve, mirisni začini, kremasta skuta, hrskavi bademi i naravno - maslac.. Pa krenimo!
Čupava pita s breskvama i skutom
Tijesto
- 160g maslaca (hladnog)
- 120g brašna
- 6 žlica zobenih pahuljica
- 60g šećera u prahu
- 2 šake sjeckanih badema
- začini- cimet, klinčić
Punjenje
- 1 jaje
- 2 žlice meda
- 1 žlica brašna
- prstohvat soli
- 150g skute
- 1 žličica vanilin ekstrakta
- 3 breskve - oguljene i izrezane na komadiće
U posudu usipajte brašno, zobene pahuljice, šećer, nasjeckane bademe i začine te ih izmješajte. Dodajte na komade narezan hladan maslac, te počnite umješavati sa sastojcima trljajući maslac o suhe sastojke. Cilj je da dobijete prilično grubo tijesto s većim komadima maslaca tj. da ga ne izmijesite nego samo spojite sastojke.
Dvije trećine ove smjese usipajte i utisnite u protvan, te stavite na hlađenje, dok pripremate punjenje. Ostatak ostavite za posip koji ćete staviti kao posljednji sloj.
Za punjenje umiksajte jaje s medom, dodajte im žllicu brašna, prstohvat soli, vaniliju i skutu te sve skupa lagano umiješajte. Smjesi dodajte komadiće breskve, umješajte ih pa sve skupa prelijte preko tijesta u protvanu.
Po vrhu razmrvite i posipajte ostatak smjese tijesta koje ste ostavili sa strane.
Pecite 25-30 minuta na 180°C te pustite da se ohladi prije posluživanja.
:(Još nema komentara