Ovaj tekst posvećujem mojoj mati Mari, i zašto pokušavam klince naučiti osnovnim trikovima kod kuhanja ... tad nije bilo interneta, bilo par telefona u ulici, i pisala su se pisma....
Halooo ćika Ljubo jeste li to vi ... Jesam a ko je to ... Antun, od Franje i Mare pekarice sin...
Kooo ... Antun, iz Varaždina zovem .. aaa ti si ... kako si Antune ... dobro ćika Ljubo, kako teta Kata... a dobro je samo zaj...a ... Šta radiš u Varaždinu ... Pa idem na fakultet ...
Ćika Ljubo jeli bi mi mogli pozvati mamu na telefon trebam ju nešto pitati ... Ja ću nazvati za oko sat vremena ... Oću ... Bog ćika Ljubo i fala... Bog ..
Halooo, je si ti sine ... jesam ... kako si, jeli se što dogodilo... nije mama trebam te nešto ... kako je Gordana ... dobro ... kako si ti ...super mama ... moram te nešto pitati ... ... šta sine ..
Pa kako se kuha grah ..
Dođi ti meni mama će tebi skuhati grah .... Znam mama ali bi htio i ja znati ....
Pa sine nije to teško , uzmeš u zeleni lončić suhog gra(ha) i očistiš ga od smeća i opereš ....
Namočiš navečer, oni koji isplivaju odma, baciš ....
Staviš kuhati, sa suhim mesom, i baciš prvu vodu ..
Staviš luka, može i lovor, posoliš... i napraviš zapršku ... paziš da zaliješ s puno tople vode iz gra ili s hladnom vodom da se ne zgrudva i naliješ u lonac ... i probaš ... i to je to
Ali zašto si me slala na kraj ulice s kantom po vodu, iako smo imali bunar u dvorištu sa super vodom ... eee sine od one vode je bolji gra(h) ...
Tako se kuha grah
:(Još nema komentara