Samo za iskusne

Moja mlađahna sestrica Maja napravila nedavno kifle mmmmm mekane k'o duša. Jedem ja,jedu moji i samo između zalogajčića mrmljaju mmm fino... mmm flafi …hajd rekoh jesu flafi, a valjda i ja znam napravit takve (nisam do tih kifla fulala) … Pitam seku kako ih je radila, a ona meni ono zbrda-zdola : ma znaš brašno, mlijeko, svježi kvasac, ulje, posoli kako hoćeš. Ako ćeš slatke stavi šećer zamijesi podijeli na kuglice razvaljaj izreži na 4-6 ili 8 trokutića filu sirom, nutelom il' pekmezom i motaj. Ostavi da narastu premaži mlijekom i slane posoli, a slatke poslije pospi šećerom u prahu. Pečene pokrij mokrom krpom i gotove za jelo u roku 5 minuta tako tople. HU!

Sve to u jednom dahu ona meni izbifla i veli ma znaš ti to zamijesit, k'o da ti je prvi put.

Ma nije rekoh srameći se k'o da je riječ o budibogsnama čemu.

E mislim se ja neću ja više pitat. Imam ja iskustvo. Čuj sastojci uobičajeni.

Nisam pravila odmah. Čekala ja da moji zaborave kako su njezine kifle flafi. Jedne subote ujutro (obično ustajem prije svih) spremam se ja pravit kifle Majine … Brašna krknem skoro 2 kile, posolim odokativno 1-2 kašičice ako se skontam napravit i slatke. Pomiješam brašno i so. Napravim rupu u koju stavim kvasac izmrvljen 'nako lagano, po osjećaju stavim šećera tek toliko da pomogne lakšem dizanju … tijesta bolan … Mlijeko malo ugrijem. Treba to toplo kontam (i dobro skontam) pa laganice mijesim… Ah da dodala sam i ulja na svo to brašno pa više od deca (1 dl) i mijesim, mijesim … dodam mlijeka, mijesim i po osjećaju pod rukom  znam kad je meko i podatno i kad mu je dosta… Uf trebala mi je mješalica za beton koliko je to tijesta bilo, al' se nisam dala smesti i pošto sam dobila fino glatko tijesto (znam iz iskustva da je to to) pristupam kuglanju tj. pravljenu kugli … e sad nisu k'o golf loptice malo su veće. Razvaljam ja to na veličinu moje okrugle daske prečnika oko 25 cm i gledam maleno je da idem na 8 trokutića nego ja to nekako podijelim na 6. Nisu bili jednaki al' velim nema veze pa za nas je …domaće ko će ga sad mjerit 😛. Pripremim fil od sira i milerama sa jednim jajem i malo soli onako sa iskustvom pa je ispalo kremasto i moglo se mazat' po trokutićima. Motam nešto nalik na buhtle reko' da mi ne curi taj iskusni fil van. Svega je bilo u ogromnim količinama, pa sam napravila pleh kifli, a ostataka fila razmrljačim na razvaljano tijesto zamotam u štrudlu pa narežem trokute rubom tanjura (jest i to mi iz iskustva) … Složim i to u manju tepsiju nek se gura da bude prava štrudla. Premažem sve četkicom zamočenom u mlijeko. Otpadaju joj dlake… mislim toj četkici ... moram kupit drugu 😛… al' moji kažu i za dlake nema veze tvoje su nećemo bljuvat …😁

Sve se to lijepo pokrije krpom i ostavi da se udvostruči. E i to nije neko mjerilo. Treba znat vidjet kad se dovoljno diglo i kad treba peći. Znači opet treba iskustvo. Diglo se ono meni taman koliko treba, premažem još jednom mlijekom i malo posolim po povšini  i stavim  peći na 200 stupnjeva i to je taman kako treba po onoj mojoj pećnici.

Za pola sata bit će gotovo. Bilo je pečeno baš za oko pola sata i izgledalo kao previše pečeno, ali neee dobilo boju zbog mlijeka kojim je premazivano. Tako vruće tik iz pećnice pokrijem posve mokrom krpom … mislim ne da curi voda iz nje nego ono ocijedit treba, stisnut u čvor. Pustila sam neka stoji za jedan krug …dok sam otišla do dnevne sobe i ne da mi vrag mira reko'  joj nekako to tvrdo ispalo moŠ kuckat sve da se čuje. Pipnem onako kroz onu mokru krpu, a ono mekanoooo … meni drago aha evo ga flafi kifle ispale dobre.

Pravila sam još poneki put od onda, najčešće subotom ujutro kad sam doma... kad smo svi doma i možemo uživat u toplom doručku uz mlijeko i jogurt. Svaki put sam više zadovoljna tijestom i rezultatom, a moji ne prigovaraju. Eto što znači iskustvo.