Sicilija posjeduje dvije stvari, koje su osnova svake velike kuhinje – bogatu povijest i povoljnu klimu! Sicilijanska kuhinja je spomenik patlidžanima, sabljarkama, bademima, kaparima, ricotti i još mnogočemu drugom!
Kad razmišljam o sicilijanskoj kuhinji, uglavnom ne znam trebam li početi od sastojaka koji se čine poznatima, ali se pokažu nečim što još nisi kušao, od recepata koji otkrivaju neuobičajenu dozu kreativnosti i hrabrosti ili mojih prijateljica Sicilijanki u čije sam se granite i arancine još davno zaljubila.
Velike kulture stvorile su sicilijansku kuhinju
Na čudu koje nazivamo sicilijanskom kuhinjom zahvaliti trebamo redom umišljenim Grcima i Španjolcima, sveznajućim Arapima, divljim normanskim plemenima, lakomim Francuzima i discipliniranim Austrijancima koji su sa svojim vojskama, u nekom dalekom stoljeću, prošli Sicilijom i osim kula, grobova, zidina i crkava, ostavili trag u mnogo svakodnevnijim i, na prvi pogled, nevažnijim stvarima.
Brojni recepti sicilijanske kuhinje doživjeli su svjetsku slavu i nema kuhara koji se u njima nije okušao.
Sa sobom su donijeli rižu i tjesteninu, agrume, pistacije i bademe te poučili lokalno stanovništvo kako ih uzgajati i pripremati te kako pecati i loviti. Iz burne i nerijetko neslavne prošlosti rođena je jedna od prvih i najuspješnijih fusion kuhinja, ona sicilijanska.
Brojne su sorti ispod sicilijanskog neba i u sicilijanskoj zemlji našle izvanredne roditelje, poput pistacija iz Brontea, koji se uzgajaju u podnožju vulkana Etne, kapara s otočića Salina, koji rastu slani od mora, sitnih rajčica Pachino, kasnih mandarina iz Ciacullija, gorkih naranči, ljubičastih bodljikavih artičoka.
Sicilijanski recepti uživaju svjetsku slavu
Brojni recepti sicilijanske kuhinje doživjeli su svjetsku slavu i nema kuhara koji se u njima nije okušao.
Pasta alla Norma, jedna od omiljenih u mojoj obitelji, podrazumijeva makerone (kako kratku tjesteninu nazivaju na Siciliji) s prženim patlidžanima, umakom od rajčica i sirom pod imenom ricotta salata.
Da ostanemo pri ljubljenim ugljikohidratima, poznata je i pasta con le sarde ili tjestenina sa sardelama, pinjolima i divljim koromačem. Jelo je navodno prvi pripremio arapski kuhar generala Eufimija iz Messine i smatra se prvim jelom s oznakom „mari e monti“ (more i planine) jer se u njima kombiniraju morski sastojci s kontinentalnim.
Iz Trapanija, sa zapadne obale, stiže pesto alla trapanese, kao svjež, sirov umak za tjesteninu. Moram priznati, meni draži od klasičnog, umaka genovese. Možete ga pripremiti tako da u mikser stavite šaku badema, šaku svježeg bosiljka i 2 – 3 žlice maslinova ulja. Kad izmiksate i dobite suhu smjesu s velikim komadima badema, dodajte 5 – 6 malih slatkih rajčica i malo soli. Prije dodavanja tjestenini obogatite ga naribanim parmezanom i, u mojoj verziji, koricom limuna.
Stanovnicima Trapanija i Mazzara del Valle, točnije ribarima i trgovcima koji su redovito posjećivali obale Tunisa, treba zahvaliti na još jednom savršenstvu sicilijanske kuhinje – cous cousu s ribom. Za razliku od cous cousa iz magrebskih zemalja koji se priprema s povrćem i mesom, uglavnom janjetinom, sicilijanska verzija uzima u obzir ribu i morske plodove, uz dodatak šafrana.
Zamotuljci od sabljarke jedno su od najprepoznatljivijih jela sicilijanske kuhinje. Tanko narezane šnite sabljarke pokriju se sitno narezanim manje kvalitetnim dijelovima ribe, sirom cacciocavallo, krušnim mrvicama te sitno nasjeckanim bosiljkom i peršinom. Zamotaju se i stave u pećnicu pokrivene umakom od svježih rajčica, kapara, maslina i celera.
Od morskih jela, koja se često pripremaju uz dodatak grožđica, pinjola, kapara i maslina, nikako ne smijemo zaboraviti polpetice od sardela.
I arancini su neka vrsta kuglica, točnije tuljaca, pripremljeni od rižota s umakom od mesa ili rajčica, uz dodatak sira i graška (ima ih više vrsta, od bijelih bez rajčica do vegetarijanskih), koji se pohaju i prže. Ponos sicilijanskog street fooda!
Glavni grad Sicilije Palermo može se pohvaliti svojim lokalnim street foodom, panellama! Palenta, koja se pripremi od brašna od slanutka i ostavi da se ohladi, reže se na pravokutne šnite i prži. Nakon toga stavlja se u pecivo s dodatkom soli i nekoliko kapi limuna.
Patlidžani su ljubimci sicilijanske kuhinje te glavni sastojak još jednog svjetski poznatog recepta, sicilijanske caponate.
:(Još nema komentara