Špekom po Dalmaciji – Zadar

Okupljanje se bliži iz dana u dan, a ono kiša, ponedjeljak - kiša, utorak - kiša... pa neće valjda i za naše okupljanje? Ne, ne, bilo je sunčano i toplo. Napokon je došao i taj dan da se opet okupimo.

Odmah u subotnje jutro, 18.kolovoza, počele su stizati poruke gdje je tko, Sunčica nam je krenula iz Trogira, Tatyana iz Vira ide kod Ogrebotine na kavu, a Ćufta i Zluce voze crvenu jurilicu na putu za Zadar.

Točni poput švicarskog sata u kafiću na autobusnom kolodvoru dočekale su me Ogrebotina, Tatyana, Zluce i Ćufta, a sad je i vrijeme da dođe ostatak. Prva je došla AnaS pa Anaz s kćeri, a i Sunčica javlja da je blizu. Dok ostatak ispija kavu i razgovara, ja idem po Sunčicu. Napokon su se upoznali Cool Chefovi, ali jedna nam Chefica fali (drugi put obavezno dolaziš).

Nakon kratkog odmora turneja počinje, idemo odvesti Zlucu da vidi kupolu i fontanu. A što je to? Fontana ili zdenac izgrađen je 1546. godine, a služila je za opskrbu vodom brodova i mjesnog stanovništva. Nalazi se u četvrti Arbanasi uz šetalište Kolovare. Kružna je građevina u čijoj se sredini nalazi zdenac u obliku nepravilnog osmerokuta. Ispred Fontane nalazi se kameno popločen mul koji sa fontanom sačinjava jedinstvenu cjelinu.

Nakon obilaska fontane idemo malo prizalogajiti, jer dug put i sunce izmorili su mnoge. Bilo je tu svega, prava mala fešta. Zlucina bučnica, bureki, sirnice i urmašice by Anaz, baklava od jabuka i gužvara sa sirom by Ogrebotina i klipići sa sirom od Sunčice.

Fina klopica je pala, a sad bi moglo pasti i kupanje, neki su ponijeli i kostime za kupanje (Čitaj: Zluce, Anaz i Ćufta). Idemo u obližnji kafić na terasu iznad mora na piće, neki na kupanje, a neki su fotkali komade po narudžbi i to po principu, malo uslikam otok, malo more pa malo komada, a onda se one dvije slike prije brišu.

Kao i uvijek kad je nešto lijepo brzo prođe, tako je i nama došlo vrijeme da se krene u obilazak poluotoka. Sjedamo u automobile i premještamo se na drugo parkiralište. Idemo u pohod. Prvo park Vladimira Nazora da overice vide i što tamo imamo - Australski stribor, jedan od najstarijih vrsta drveća, a na svijetu ih ima samo sto komada, a Zadar je imao tu čast da jedan primjerak i tu bude posađen.

Šetnjom kroz park izlazimo na Fošu i uz bedeme idemo na rivu, jer Ćuftu treba odvesti na orgulje da ih čuje i da vidi zalazak sunca. Na putu prema orguljama, odmah ispred Filozofskog fakulteta zaskočili smo Špiridona (kip Špire Brusine postavljen ispred fakulteta kako sjedi i gleda u svoju veliku školjku). Idemo dalje, idemo na orgulje. Svi oduševljeni tim prekrasnim zvukom koji proizvode valovi zvali su svoje doma da i oni čuju taj prekrasan zvuk. Na redu su nam Arsenal, Kalelarga, Forum, Narodni trg, Trg pet bunara..., ali prije svega toga treba vidjeti gdje radi Medo.

Kako nam nije ostalo puno vremena, Arsenalom smo samo prošetali, a na Kalelargi i Forumu smo se zadržali duže, jer trebalo se malo odmoriti i kupiti razglednice za drage ljude koji nisu mogli biti s nama.

Ljepota stara preko 3000 godina nikog nije ostavila ravnodušnim, tako da su fotoaparati škljocali cijelo vrijeme.

Sad odmor u maloj kavani i potpisivanje razglednica, a šuška se da bi mogli i produžiti turneju na dva dana, doduše već je ujutro na autobusnom kolodvoru pao dogovor da Zluce, Ćufta, Anaz, AnaS i Tatyana ostaju kod Ogrebotine.

Bliži se i vrijeme da nas Sunčica napusti, a toliko bi i ona željela ostati u Zadru pa zašto ne, idemo na parkiralište do automobila, a Ogi i Sunčica idu na autobusni kolodvor zamijeniti kartu, i uspjele su, yes, Sunčica nam ostaje, ali zato se meni bliži vrijeme za rastanak jer neki moraju i raditi. Overice su me ispratile na posao, a zatim se vratile na orgulje vidjeti zalazak sunca, a zatim odmor, jer sutra putuju na Vir kod Tatyane.

Na putu za Vir, stale su u mom mjestu da se pozdravim s njima, jer nisam mogao biti slobodan dva dana, a isto bi volio da sam mogao ići s njima na Vir. I tako je moje okupljanje s njima završilo.

I što reći na kraju, led smo probili sa Zadrom, okupljanja će biti još, jer turneja Špekom po Dalmaciji ide dalje.

Dojmovi od Zluce:

"Godišnji odmor je malo rečeno,
naši dragi, dragi domaćini primili nas kao svoje najdraže
pokazali nam Zadar, počastili, ugostili
pokazali svoje veliko srce, hvala im.
Koga da izdvojim, našeg malog Medu
sunce malo, ne znam samo kako nas je trpio cijeli dan u subotu
hodao je s nama ulicama i trgovima, zabavljao nas svojim šalama, a na kraju je morao još i raditi, Medo ne daj se, mi smo uz tebe.

Našu Ogi, da je nema trebalo bi je izmislit. Otvorila nam je svoje srce, svoj dom, pružila nam je što se pruža najbližima, bez ograda, bez rezervi
nit godine, nit izgled, nit mjesto odakle dolazimo nije je spriječilo da nam pokaže da nas je sa srcem dočekala i da se osjećamo kako se možemo osjećati samo s najdražima
Ogi hvala ti, hvala i tebi i tvojim malcima, toj preslatkoj dječici na kojima se vidi kakva ih divna majka odgaja.

Tajči moja, svoj mir i svoju oazu podijelila si s nama i još nas putnike namjernike nahranila prije dugog puta bome, ma kako smo se bunile od one količine hrane, dobro nam je došla da izdržimo put do ponoći, a vi drage moje djevojčice koje ste skupa sa mnom uživale u toj ljepoti koju su nam domaćini pripremili, hvala vam što ste bile sa mnom tamo i što se mogu pohvaliti da sam uz vas stvarno uživala."