Povremeno pomanjkanje apetita javlja se gotovo u sve djece, no to nije uvijek znak za uzbunu. Majčino nastojanje da dijete pojede obrok često je uzrok sukoba, oni su neminovni, dijete se želi osamostaliti, a istodobno je ovisno o majci.
Potreba za hranom, koja održava život, prirođena je svakom živom biću i spada u osnovne nagone.
Novorođenče će, odmah čim se rodi, posegnuti za hranom - majčinim mlijekom, vođeno mirisom koji poznaje, a s druge strane, jer posjeduje tzv. Rooting refleks traženja bradavice, koju čim nađe, počinje sisati. Ako novorođenče ne prione sisanju - refleksu važnom za održanje života u toj ranoj dobi, liječnik mora pronaći uzrok poremećaja. Naravno, ponekad mogu postojati prepreke od strane majke, ali i novorođenčeta za početak dojenja, koje se mogu ublažiti primjenom pravilne tehnike i stimulacijom proizvodnje mlijeka.
Već sam pogled na novorođenče potakne u majčinom mozgu određeni niz zbivanja i dolazi do let-down refleksa - otpuštanja mlijeka. Rast djeteta u prvim mjesecima života, mala zapremina želuca, povećana potreba za hranom, razlozi su potrebe za čestim obrocima posebno u prva tri mjeseca kada je noćni obrok neophodan.
Malo dijete u određenim razdobljima, često pokazuje pomanjkanje apetita.
Nakon 6 mjeseci, interes je dojenčeta za hranom manji i roditelji se često iznenade jer ponekad po obroku pojede manje mlijeka nego u mlađoj dobi.
Malo i predškolsko dijete često pokazuje u određenim razdobljima pomanjkanje apetita, što može dovesti do dramatičnih situacija u obitelji i odnosima majka-dijete. Razlozi mogu biti vrlo različiti: od anemije zbog pomanjkanja željeza, početka akutne bolesti, kroničnih probavnih smetnji, ali su vrlo česti i oni nevezani uz ikakve organske bolesti. Majčino nastojanje da dijete pojede obrok često je uzrok sukoba, oni su neminovni, dijete se želi osamostaliti, a istodobno je ovisno o majci. Privlači ga sve što je novo, ali je privrženo svojim navikama. Lako je moguće da vrijeme obroka postane prava prilika za sukob i napetost između djeteta koje neće jesti i roditelja koje obuzme nemir, briga pa čak i ljutnja.
Povremeno pomanjkanje apetita javlja se gotovo u sve djece, no to nije uvijek znak za uzbunu. Često se kao slabi apetit naglašava situacija kada dijete ne pojede cijeli obrok ili izostavi, primjerice, objed, ne uzevši u obzir koliko je pojelo za jutarnji međuobrok, što znači da nije gladno. Ako dijete često jede neredovito, remeti normalan osjećaj gladi i osjećaj sitosti, a možda ne jede jer je već unijelo potrebnu količinu kalorija u prethodnim obrocima.
Ako dijete nije jelo između obroka, odbija jesti, apetit mu je slab, treba provjeriti mogući uzrok i posavjetovati se s liječnikom. Vaganje i mjerenje visine pokazuje kako dijete napreduje u dojenačkoj dobi, no kasnije postoje razdoblja ubrzanja rasta tijekom godišnjih doba, koja, kao kao ni manji padovi težine, nisu uočljivi ako su mjereni u kraćim vremenskim razmacima.
Akutna bolest (prehlada, gripa i drugo)
Pomanjkanje apetita, u ovom slučaju, posljedica je bolesti koja je u tijeku. Iako ponekad dijete više jede prvih sati bolesti kada je temperatura povišena i metabolizam ubrzan, ubrzo apetit slabi. Razlog tome je sama je bolest, jer organizam reagira tako da sve snage usmjeri na obranu od infekcije, a probava hrane traži utrošak energije te se stoga značajno smanji osjećaj gladi. Jednom riječju, organizam usporava sve funkcije koje nisu neophodne, kako bi energiju uštedio i usmjerio je tamo gdje je neophodna tj. prema sustavu obrane.
Što učiniti?
Najveća je pogreška siliti dijete da jede. Ako se radi o dojenčetu koje se hrani na prsima, kratki, a česti obroci utažit će djetetovu žeđ (masnije i gusto mlijeko luči se na kraju obroka). Ako je već započeto s dohranom, ponudite mu samo više tekućine kako bi nadoknadilo onu koju gubi. Lagano zaslađenim napicima kao što je svježe iscijeđeni voćni sok, unosi se tekućina, ali manja količina energije. Ako dijete ipak pokaže želju za hranom, ponudite mu male obroke koji su lako probavljivi, a osiguravaju neophodne kalorije: tjestenina ili riža začinjena uljem, svježa rajčica, komadić kruha ili kašica od voća.
Upala zubnog mesa
Prije nego što majka išta primijeti, dijete teže zaspi i spava manje nego obično, razdražljivo je. Grize predmete koje dohvati, puno slini. Ako se pogledaju usta, vidi se crveno i natečeno zubno meso.
Zašto?
Svako nicanje novog zuba može biti uzrok slabijeg apetita. Otečeno zubno meso (gingive) bolno je osjetljivo i dijete se općenito ne osjeća baš najbolje.
Što učiniti?
Nema razloga za brigu: čim zub nikne, sve se odmah vraća u normalu. Dok traju smetnje, dobro je otkloniti neugodnost nježnom masažom jagodicama prstiju, naravno prethodno dobro opranih. Grickanje prstena od plastike prethodno rashlađenih u hladnjaku može znatno ublažiti neugodu.
Ako je upala zubnog mesa posljedica virusne infekcije, javljaju se i opći simptomi bolesti uz gubitak apetita: s jedne strane sluznica je usta bolna i ranjiva tako da dijete ne može jesti, a s druge strane organizam se bori protiv infekcije.
Povraćanje i proljev
Ovim znacima poremećaja probavnog sustava može se pridružiti i temperatura, a prethoditi pomanjkanje apetita. Radi se najvjerojatnije o upali koja zahvaća sluznicu crijeva i želuca, a uzročnik je u većini slučajeva virus (npr. ROTA virus), rjeđe bakterije (npr. salmonella)
Zašto?
Osnovni je znak bolesti proljev, kojemu obično prethodi povraćanje, a pomanjkanje apetita direktna je posljedica: radi se o jednom mehanizmu obrane koji organizam koristi kako bi dozvolio želucu i crijevima da se odmore i što prije ozdrave.
Što učiniti?
Nema razloga brinuti oko pomanjkanja apetita: organizam u većini infekcija sam svlada bolest, jedino što mu treba dovoljan je unos tekućine (rehidracija). Ako je dijete dojenče i majka ga hrani na prsima, dovoljno je da dobije kratke i česte obroke: majčino mlijeko osigurava djetetu zaštitna antitijela koja pomažu u svladavanju infekcije i djeluje protiv proljeva. Ako je dijete odraslije, u blažim slučajevima treba mu davati lagani i malo zaslađeni čaj u malim gutljajima, a ako je proljev jak i stolice učestale, treba povećati unos tekućine i minerala nekom otopinom za rehidraciju (npr. Humana Elektrolyt) i posavjetovati se s liječnikom posebice ako oskudno mokri, što je znak nedostatka tekućine u organizmu.
Ako nekoliko dana nema stolicu
Uz slab apetit, dijete tri do četiri dana nema stolicu, a trbuh mu je lagano nadut.
Zašto?
Radi se o opstipaciji, problemu koji se javlja i u dječjoj dobi, osobito kada se započinje s dohranom, tj. uvođenjem nemliječne hrane. Ako se dugo čeka na pražnjenje crijeva, smanjuje se djetetov apetit: stijenke crijeva se rastežu, postoji osjećaj punoće u trbuhu, osjećaj sitosti. Čim dijete uspije isprazniti crijeva, apetit se vraća.
Što učiniti?
Dnevna masaža trbuha potiče i stimulira rad crijeva (peristaltiku) i njihovo pražnjenje. Prsti namazani s malo bademova ulja trebaju se kretati lagano od desne prepone prema pupku, a zatim lijevo dolje. Na taj se način slijedi put kojim prolazi feces (stolica) kroz debelo crijevo sve do izlaza (anus, čmar). Ako ovaj postupak ne dovede do uspjeha, treba se posavjetovati s pedijatrom: vjerojatno će preporučiti sredstvo na bazi laktuloze, jedne vrste šećera koji se ne probavlja, a fermentira u crijevu povećavajući volumen fecesa i omekšavajući njegovu konzistenciju (npr. Portalac). Primjena čepića, pa i onih najblažih glicerinskih, može nadražiti osjetljivu dječju guzu čime će eliminacija stolice postati bolna i opstipacija će se pogoršati.
Dijete je nervozno i tiše nego obično...
Dijete je nemirno i razdražljivo ili pak šutljivo i slabije reagira na događanja oko sebe, slabo jede jer prolazi kroz teško razdoblje. Možda postoji napetost u obitelji, možda su nastupile veće promjene, kao što su rođenje brata ili sestre, ili je promijenilo sredinu krenuvši u vrtić.
Zašto?
Pomanjkanje je apetita jednostavno posljedica napetosti u kojoj dijete živi. Ako je ono po prirodi vrlo osjetljivo, može na teške sitacije reagirati stanjem tjeskobe zbog čega gubi apetit.
Što učiniti?
Ohrabriti dijete i pokazati mu da je sigurno i dati do znanja da je majka uvijek kraj njega. U obitelji bi trebalo uspostaviti atmosferu bez prevelike napetosti. Ako je dijete starije i može se s njim razgovarati, treba nastojati ispričati što ga muči. Ukratko, treba mu pružiti razumijevanje i ljubav, saslušati ga vrlo pažljivo, jer takav je postupak sigurno najbolji lijek za kritične trenutke. Kada se dijete oporavi, vratit će se i apetit.
Manjak željeza (anemija)
Bljedoća, razdražljivost, umor, smetnje učenja u školskoj dobi, kao i respiratorne afektivne krize - dijete u plaču poplavi (zaustavi dah), te gubitak apetita, često su neprepoznate posljedice pomanjkanja željeza. Ovaj je mineral od velikog značenja za organizam: s jedne je strane ulaz u sustav krvne boje - hemoglobina, koji prenosi kisik, ali ima također i ključnu ulogu u neurokemijskim rekcijama u mozgu. Manjak željeza utječe na aktivnost enzima (katalizatora) biokemijskih reakcija.
Zašto?
Dijete raste i potreban je dnevni unos željeza, jer ga organizam treba za stvaranje krvi i rast novih stanica i tkiva. Najbolji je izvor željeza meso jer se iz njega znatno lakše asimilira i iskorištava nego iz namirnica biljnog porijekla. Manjak željeza u hrani imat će za posljedicu slabokrvnost, promjene u ponašanju, slabi apetit. Manjak željeza može biti posljedica premalog unosa putem hrane ili gubitkom iz crijeva kod nekih kroničnih bolesti probavnog trakta (npr. celijakije). Javlja se anemija: eritrociti su manji nego što je normalno i sadrže premalo krvne boje. Serumsko željezo i drugi parametri niskih su vrijednosti. Liječnik će svaki, od gore spomenutih simptoma, provjeriti kroz krvnu sliku.
Što učiniti?
Promjena jelovnika s većim unosom mesa i nadoknada preparatima željeza - farmaceutskim pripravcima kojima se relativno brzo popravlja deficit i postiže nestanak gore spomenutih simptoma. Liječenje se provodi oko 2-3 mjeseca kako bi se popunile pričuve minerala u organizmu.
Autor:
Prim. mr. sc. dr. Ružica Duplančić-Šimunjak, pedijatar
:(Još nema komentara