TOPKAPI SARAY

        Topkapi palaca je mjesto u Istanbulu koje svako,ko se nadje u tom gradu treba posjetiti.Skoro 400 godina je palaca Topkapi bila centar Osmanskog carstva,koju danas godisnje posjeti oko 2 miliona turista.Njen tacan naziv je „Sarayi Đedide i Amire“, ali zbog velikih topova koji se nalaze na ulazu kapije,narod ju je nazvao Topkapi.

Prostor palace Topkapi je ukupne duzine 5 km,opkoljena je zidinama i raspolaze prostorom od oko 700 000 kvadratnih metara.Prostor koji posjeduje je dva puta veci od prostora Vatikana i polovinu prostora koju posjeduje Monako.Osnazena je sa ukupno 28 kula.

    Poslije zavrsetka izgradnje Dolmabahçe palace, Topkapi palaca je ispraznjena i u njoj su nastavili da zive samo svrgnuti sultani ili supruge preminulih sultana.Poslije proglasenja Republike Turske zadnji Sultan Vahdettin je sa porodicom i ostalim clanovima dinastije napustio Istanbul tako da je Topkapi palaca naredbom Mustafe Kemala Ataturka 1924.godine pretvorena u muzej.Palaca posjeduje jednu od 3 najvece kolekcije u svijetu.U inventaru muzeja je registrovano ukupno 65 000 raznih eksponata.

          Naravno,sve te prostorije nisu otvorene za posjet,ali i ono sto vidite „oboriti ce vas s nogu“...U Topkapi palaci osim clanova dinastije,visokih rukovodioca,posluge i vojnika ciji je broj iznosio oko 5 000, dnevno je u posjet palaci dolazilo jos oko 5 000 gostiju.Dvoriste palace je sirine 130 metara i duzine 160 metara,tu se nalazi nekoliko vrsta visevijekovnih stabala.

KUHINJA

    Po prvi put kuhinja je izgradjena za vrijeme Mehmeta II da bi kasnije u 16.vijeku za vrijeme vladavine Selima II kuhinja bila restaurirana od strane Mimara Sinana.U to vrijeme je u kuhinji radilo oko 1200 osoba.Kuhinja sadrzi tri dijela: dio za sultana,dio za ostalo osoblje i dio za slatkise.Postojalo je i odvojeno mjesto za kuhare,njihove spavaonice,dzamije,hamam (kupatilo) i dio za ostavu.U 10 prostorija koje sacinjavaju glavnu kuhinju spremala se odvojena hrana za sultanovu majku i prestolonasljednike.

U kuhinjama se svakodnevno pripremalo 20 000 obroka hrane,sto znaci da osim tri dnevna obroka za 5 000 stanovnika palace pripremalo se i 5 000 obroka za potrebe narodnih kuhinja.Jednogodisnja potrosnja voca,povrca i mesa palace bila je jednaka potrosnji hrane jednog malog grada.Na temelju evidencija kuhinje vidi se da je svake godine za potrebe palace zaklano 20 000 ovaca, 15 000 teladi, 30 000 kokosi i obezbijedjeno i izabrano na hiljade kilograma voca i povrca.

        Dok se u kuhinji pripremala raznovrsna hrana,hljeb je pecen u pekari koja se nalazila u dvoristu.Hljeb ispecen u pekari sluzio se na mjestima odredjenim za rucavanje.Za vrijeme gozbe velikih gostiju palace sluzilo se oko 50 vrsta jela.Tom prilikom koristile su se pozlacene kasike i viljuske,dok su salvete bile od raznobojnih svilenih tkanina.Podmetaci za porculansko posudje su bili izradjeni od masivnog zlata.

        Dio kuhinje pod imenom Helvahane,iako je bio namjenjen za izradu slatkisa,u njemu su se pripremali i razni lijekovi.Danas postoji 186 formula za izradu lijekova koji poticu iz Osmanskog doba.U velikom dijelu kompleksa kuhinje nalazi se danas treca po redu kolekcija porculana u svijetu,ali u izlozenim salonima nalazi se samo cetvrtina,odnosno 3 000 komada raznih porculanskih primjeraka.Jedan dio ovih porculana stecen je za vrijeme ratovanja Osmanske vojske,jedan dio je poklon ambasadora i drugih visokih zvanicnika,jedan dio je kupljen,a jedan dio je blago preminulih drzavnika.

  Takodje,prema nekim predanjima vjeruje se da u slucaju stavljanja otrova u hranu,porculan izradjen u doba Celodona je mijenjao boju.

Odmah do dvorane u kojoj je izlozen porculan nalazi se „Helvahane“ kuhinja za izradu slatkisa u kojoj se nalaze ogromni kazani i ostali kuhinjski pribor za pripremu hrane.Na kraju hodnika pored Helvahane imate priliku vidjeti prostoriju u kojoj su izlozeni predmeti od stakla proizvedeni u radionici stakla u Istanbulu namjenjenih samo za potrebe palace,kao i stakleni proizvodi iz Venecije.Na drugoj strani hodnika mozete razgledati srebrene predmete koje je rucno radio majstor u palaci i predmete koji su u palacu doneseni sa raznih strana.Na prednjem dijelu je prostorija u kojoj su se cuvali konji Sultana.Odmah pored nalazi se ulaz u Harem.

Harem

 Rijec harem na arapskom jeziku znaci skriveno, potice od rijeci „harem“ sto u prijevodu znaci zabranjeno.Od samog osvajanja Harem je bio nerazdvojni dio Osmanske dinastije.Danas je za posjetu otvoren samo jedan mali dio palace koja posjeduje 300 odaja.Uz kupljenju ulaznicu i uz pomoc vodica moguca je setnja po odredjenim dijelovima Topkapi palace.Setnja pocinje od nekadasnjih izlaznih vrata i traje negdje oko 45 minuta.To je samo jedan mali najinteresantniji dio prostorija Harema i njegovog dvorista koji je otvoren za posjet.

Dozvola za ulazak u Harem bila je povoljnost samo za blize rodjake Sultana i poslugu koja je bila zaduzena za Harem.Pravo na ulaz u Harem u odredjenim danima imali su i muskarci iz tri profesionalne grupe.To su bili ljekari koji su kontrolirali zdravlje bolesnika,ucitelji princeva i muzicari koji su ucestvovali na proslavama.U Haremu su pored supruge i majke Sultana zivjela i djeca i braca koja su se pripremala za prijestol ili su se drzala dalje od prijestolja,kao i posluga sastavljena od zena i muskaraca koji su bili u usluzi sultanovoj obitelji.

Neki od sultana koristili su samo pravo koje im je po Islamu dato i stupili u odnosu samo sa cetiri zene,dok za vrijeme pojedinih sultana u haremu je bilo na stotinjak zena.Dzarije i sobarice koje su bile na usluzi dovodile su se kao zenska djeca iz osvojenih zemalja.Nosile su razlicita imena i pripadale razlicitim religijama,i poslije religioznog obrazovanja u palaci pripremljene su za naredne obaveze i zadace.Zene koje su imale odnos sa sultanom i rodile mu dijete bile su povlascenog statusa,dobivale su odvojenu odaju,dok su ostale nastavljale zivot kao posluga u Haremu ili su postajale supruge visih cinovnika u drzavnom aparatu ili pak bile oslobodjene.

Skoro sve zene,pocev od supruge Sultana,pa do posluge ili su bile zarobljene ili kupljenje od trgovaca robova ili su kao dar darovane Sultanu.One su kasnije prelazile na Islam.Nasuprot sjaju koji je u Haremu bio uveliko prisutan,izmedju zena koje su u njemu zivjele uvijek je bilo trzavica i konkurencije.

Po tradiciji u Osmanskom carstvu prijestol je sa oca prelazio na najstarijeg sina,zato je najveca zelja dzarija bila da Sultanu rode prvo musko dijete,sa cime su mu postajale sasvim bliske.To je bio i najbolji nacin da zagarantuju svoju buducnost,ali postati majka najstarijeg sina Sultana nije bio dovoljan razlog za nastavak zivota u Haremu.Potrebno je bilo da rodjeno musko dijete bude u zivotu sve dok je i Sultan ziv.Bilo je slucajeva da su pojedine dzarije sa ciljem da povrate izgubljenu priliku,da njihovo dijete bude nasljednik prijestolja na razne nacine pokusavale da uklone drugu djecu.Prisutne su bile i trzavice izmedju ljubimaca Sultana i njegove majke koja je u Haremu bila dominantna osoba.Raspolagala je sa 40 odaja i veceg broja sluga.

Harem je izgradjen na povrsini od 6 700 kvadratnih metara.Osim oko 300 odaja bilo je 46 wc-a , 8 turskih hamama (kupatila), 4 male kuhinje, 2 dzamije, prostorije za ostavu, bazen za plivanje i jedna bolnica.U sklopu Harema su bila 3 dvorista okruzena odajama.Jedno od dvorista bilo je namjenjeno za sultanovu majku,sultanove supruge i princeve, drugo dvoriste je bilo namjenjeno dzarijama, a trece za pripadnike obezbjedjenja Harema (Karaagalar). Karaagalar su osobe koje su zarobljene po ratovima u Africi ili kupovani od trgovaca robova.U Haremu je zivjelo do 40 Karaaga,i oni su radili sve poslove za koje je bila potrebna muska snaga.Vodja Karaage kao nadzornik djevojaka bio je treca najvaznija i najsnaznija osoba u palaci poslije Sultana i njegove majke.On je istovremeno bio i odgovoran za razvoj i obrazovanje prestolonasljednika,zato je njegova odaja bila puno ljepsa i bolja od ostalih Karaaga.

Radi jedinstva u drzavi i sprjecavanja razora izmedju brace za vrijeme Fatiha doneseni su zakoni koji su Sultanu davali pravo da ubije svoju bracu i njihovu djecu.Kasnije se od ove tradicije odustalo,ali u slucaju da Sultan u mladim godinama,prije nego postane otac muskog djeteta,umre,oni koji su imali priliku da dodju na prijestol drzani su u pritvoru,u jednoj maloj prostoriji  koja se zove „zlatni kavez“. Sultan Ibrahim,Mustafa IV i Selim III bili su zrtve intriga u razburkanom srednjovjekovnom periodu i kao rezultat toga ubijeni su u Haremu.

Setnjom po prostorijama muzeja mogu se vidjeti odaje nadzornika Harema,dvoriste okiceno keramickim plocicama,skola princeva,dvoriste koje je namjenjeno Sultanovim zenama i odaje u okruzenju,okicen lezaj Sultanove majke,odaje za rucavanje i molitvu,tursko mermerno kupatilo sa kavezom koji je bio postavljen radi bezbijednosti Sultana,spavaca soba Sultana Abdulhamida I koji je vladao u 18.vijeku,izuzetno bogata odaja u kojoj se nalazi prijestol Murata III koji je vladao u 16.vijeku,elegantno uredjena biblioteka Sultana Ahmeta I, odaja nazvana „odaja voca“, koja je u to vrijeme bila jedna od najljepsih odaja sa cvijetnim motivima koristena od strane Sultan Ahmeta III kao i odaja za rucavanje,zatim male odaje u kojima su godinama zivjela sultanova braca,kao i put duzine 46 metara nazvan „zlatni put“ kojim su dzarije dolazile do sultanovih odaja.Pored „mora“ odaja,prostorija,salona za rucavanje,salona za primanje gostiju imate priliku vidjeti  dio palace u kojem je izlozena odjeca sultana i princeva izradjena od skupocijenih tkanina.Pored navedenih prostorija nalazi se prostorija sa dvije kupole nazvana Fatih Kosk koji je jedan od najinteresantnijih dijelova palace u kojoj se nalazi i unutrasnji trezor blaga.

Unutrasnji trezor blaga

     U ranije vremena kao trezor koristeni su podrumi palace,da bi u 17.vijeku ovaj objekat postao trezor Osmanske drzave.Gosti iz Evrope koji su u 19.vijeku imali priliku da posjete palacu imali su i priliku da razgledaju i blago izlozeno u njoj.

          1924.godine sa pretvaranjem palace u muzej i sistematskim izlaganjem predmeta dobiva se potpuna slika o bogatstvu Osmanske imperije.Jedan dio raznih predmeta koji su izlozeni u ovom dijelu djelo je majstora dragulja koji su radili unutar palace.Poznato je da je u 15.vijeku unutar palace radilo 70 majstora dragulja.I danas,umjetnost dragulja,pogotovo Jermenskih majstora koji su nastanjeni u Istanbulu poznata je sirom svijeta.U sklopu kolekcije nalazi se i blago dobiveno tokom ratovanja i darovi koji su kasnije predati trezoru.U svakom salonu trezora,od ukupno 4 u nizu, izmedju kojih postoje balkoni sa velicanstvenim pogledom nalazi se po jedan prijestol koji na prvi pogled upada u oci posjetioca.

          U prvoj dvorani nalazi se prijestol Murata IV koji potice iz 17.vijeka,izradjen od drveta obonus sa dijelovima slonovace.U istom salonu su i zlatni svijecnjaci i nargile,zlatni kompleti za rucavanje,indijska muzicka kutija izradjena od slonovace,oruzje okiceno draguljima,kao i poklon njemackog Imperatora Wilhelma II stap za setnju okicen dragim kamenjem.

         Prijestol izlozen u drugom salonu koristen je od strane Ahmeta I u 17.vijeku,i pokrivenog je tipa.Takodje,izlozen je i noz sa draguljima darovan iranskom Sahu Nadiru,na vijest da je Sah preminuo dok je poklon bio na putu za Iran,noz je ponovno vracen u palacu.Poznat je pod imenom Noz Topkapije.

          Najvece interesovanje privlaci dijamant  u obliku kasike,tzv. „Kasikci Elmas“.Dijamant je velicine 86 karata i oko njega je poredano 49 brilijanata.

Svakako je potrebno vidjeti i ljepotu zlatnih svijecnjaka koji su pripremljeni za mezar Poslanika Muhammeda a.s, od kojih svaki sadrzi  6 666 brilijanata.

          Prijestol koji je izlozen u ovoj dvorani je prijestol izradjen od orahovine i oblozen zlatom kojeg je egipatski guverner Osmanskog Carstva Ibrahim pasa kao poklon poslao Muratu III koji je vladao u 16.vijeku.Do cetvrte dvorane dolazi se preko balkona koji ima pogled na Mramorno more.U njemu je izlozen prijestol iranskog Saha Nadira Sultan Muhmudu I. Prijestol je pozlacen i sadrzi 25 000 bisera,kosti Apostola Jovana pisca biblije,brojanice,kutije sa draguljima,pribor za pisanje,sablje,predmete od slonovace i plocice okicene draguljima.

        Izlaskom iz prostorije gdje je izlozeno blago nastavlja se setnja u krugu treceg dvorista.Sa istocne strane zida nalaze se prostorije uprave muzeja,dva uska puta koja vode prema cetvrtom dvoristu i jos dvije izlozne dvorane koje nisu iste velicine kao prethodne.U jednom od njih su izlozeni sultanovi portreti,razni pisani predmeti,rucno pisane knjige.U ovom dijelu su vecinom izlozene kopije sultanovih portreta koji se nalaze u evropskim muzejima.Isto tako se mogu vidjeti Tursko-Islamske minijature koje poticu od 13.do 17.vijeka.U odaji pod nazivom Oruzar izlozeni su casovnici palace Topkapi.

Sveto naslijedje (Relikvije)

Prilikom osvajanja Egipta od strane Sultan Javuz Selima 1517.godine u Istanbul donijeto je Sveto Naslijedje od Poslanika Muhammeda a.s. Donosenjem Svetog Naslijedja Osmanski vladari su postali „kalifa“,sto znaci predvodnik islamskog svijeta.Za vrijeme Sultan Murata III posebne odaje vladara pretvorene su u odaje za cuvanje Svetog Nasljedja.Tako je za vrijeme vladavine svih vladara Osmanskog carstva u ovim odajama cuvano Sveto Naslijedje.Unutrasnje i spoljasnje strane zidova ovih salona uljepsavaju keramicke plocice plave boje izradjene u Izniku.U prvom salonu nalaze se sablje prve cetvorice kalifa poslije Poslanika Muhammeda a.s. Od ovog salona jednim prolazom ulazi se u drugi salon u kome je staklenik u kojem je izlozen poslanikom kardigan,sablja,zastava i luk,kao i trag noge poslanika,zub,dlaka od brade i jedno njegovo pismo.

Postoje dva prolaza koja vode do ulaza u cetvrto dvoriste,istovremeno i zadnje dvoriste u palaci.Prvi prolaz koji je od crnog sljunka vodi do sultanovog vrta lala.Najljepse doba ovog vrta je april-maj, kada je tesko odoljeti ljepoti procvjetalih lala.Sultani su svu ljepotu ovog vrta posmatrali sa svojih balkona.Pomocu stepenica u vrtu lala moze se izaci u dvoriste nazvano Terasa Halic,u kome se nalazi jedna fontana i sadrvan pokriven bronzanom kupolom namjenjen za iftar,sa kojeg se siri prelijep pogled prema dijelovima grada Eminonu,pristaniste Galata i mostova na Halicu.Sa jedne strane terase u cast pohoda na Bagdat 1638.godine od strane Murata IV izgradjen je Bagdatski Kosk,dok se sa druge strane nalazi odaja za sunetsku ceremoniju princeva (sehzada).Pogotovo interesantan je Bagdatski Kosk i njegove plave keramicke plocice,pozlaceni radovi na kupoli,vrata ormara od sedefa i dijelovi od slonovace jedinstveni su primjeri Osmanske arhitekture.

Ponovnim prelaskom pored vrta lala u pravcu prema obali Mramornog mora prolazi se pored odaje Hekimbasi i pomocu stepenica dolazi do Međedije Kosk.On je i zadnja gradjevina izgradjena prije napustanja palace.Izgradjen je od strane Sultana Abdulmedzida I. Djelo je arhitekte Sarkis Baljana i u njoj danas mozete popiti pravu tursku kahvu,na daleko poznat turski caj,takodje mozete razmijeniti novac ili upotrijebiti telefonsku govornicu.Terasa ispred Medzidije Koska nazvana je po moreuzu,Terasa Bosfora,i sa te tacke moguc je pogled na Azijski dio grada...

...i jos nesto...dok hodate zidinama palace imate osjecaj kao da zivite bajku koju vam neko cita...nadam se da ste i vi prozivjeli svoju bajku kroz ovaj moj clanak...