Otkako znam za sebe blagdani i vrijeme oko njih za mene su bili posebna razdoblja u životu. Sve ono što se tada događalo u meni i oko mene kao da je ostavljalo najdublji trag u meni. Trag koji je potom na kasnije slučajno proživljene okuse, mirise i zvukove postajao opet onako jasan i blistav kao u onom trenutku kada je nastao. I u meni ponovno oživio proživljeno. No, otkako nema moje majke, ti tragovi kao da su svakim sljedećim nadolazećim blagdanom postali još blistaviji, snažniji, emotivno upečatljiviji. Jer svaki sljedeći put ona je nedostajala sve više...
Blagdani i vrijeme koje ih okružuje u mome su životu, i to osobito otkako sam "odrasla" i otišla iz svog rodnog grada i roditeljske kuće, oduvijek bili na osobit način prožeti trenucima koji su me tako snažno vraćali u djetinjstvo, u najbezbrižnije i najradosnije razdoblje moga života. Dovoljno je samo osjetiti miris vanilica da bi navrlo sjećanje na vrijeme kada smo majka i ja danima prije Božića i Uskrsa u našoj maloj kuhinjici ispijale svaka svoj čarobni napitak - ona gorku tursku kavu bez zrna šećera, a ja cappuccino od vanilije s (kako bi ona rekla) pola kile šećera u šalici - i s radošću izrađivale "fele" i "fele" kolača - suhih kolačića, koje smo spremale u pek-papirom obložene kutije od cipela i skrivale da se ne bi pojeli "prije reda", dizanice od oraha i maka, koje su svima bile najdosadnije i koje bi se uvijek pojele posljednje, kada bi nestali svi ostali "fini" kolači i bezbroj "fela" biskvitnih kolača s finim filama kuhanima na pari. Vanil krancle, išleri, kokos-kiflice, čupavci, ambasador, bijela pita, mađarica, žarbo, belina pita, narančine šnjite - to su bili nezaobilazni kolači, "must have" koji su na našem popisu uvijek zauzimali prva mjesta, a iza njih bi slijedio niz "novih" kolača koje do tada nismo pekle pa je ovo bila prava prilika za isprobati ih i blagdansku tacnu učiniti posebnijom, zanimljivijom i malkice drukčijom od one koja je bila za prošli Božić ili Uskrs. I sve to ispleteno našim dugim pričama koje su mi od svega ostale u najljepšem sjećanju i bez kojih taj čitav "rad" ne bi imao smisla. Jer upravo su one bile onaj poseban začin zbog kojeg je svaki kolač mirisao na dom, obitelj, blagdane, toplinu...
I sada, kada sam "velika" i "odrasla" i kada i ja imam svoje dijete kojime sam blagoslovljena, blagdani za mene predstavljaju posebne dane u godini kojima se osobito radujem i koje iščekujem poput malog djeteta, i to zato da u meni osnaže sjećanja na one dane kada sam ih dočekivala i za njih se pripremala sa svojom majkom. Jer, bez obzira na to što znam da je svaki trenutak u životu neponovljiv i nepovratan i da svako razdoblje života, koliko god bilo tegobno, nosi i predivne trenutke, oni trenuci koje sam tada, u vrijeme uoči blagdana provodila sa svojom majkom u našoj maloj kuhinjici, za mene predstavljaju najljepše trenutke iz moga života s majkom...mojom majkom koja je sada moj anđeo čuvar i koja mi beskrajno nedostaje.
:(Još nema komentara