Imala sam silnu potrebu vidjeti visibabu u živo, u prirodi. Našla sam ju u podnožju Starog grada samoborskog.
U nekom trenutku ovog užurbanog života poželjela sam vidjeti visibabu u prirodi. I žalila sam se coolikama na nedavnom druženju da ju nisam vidjela. Što zapravo znači da nekako ove godine a evo već je sredina ožujka nisam bila u pravoj prirodi. Jarun, Bundek, Maksimir, parkić, pa dobro zar nije bilo vrijeme za šumu, potočiće i slično.
Nismo otišli daleko, do Samobora, moja starija princeza nije htjela jesti kremšnite u Samoboru, nego je inzistirala na pizzi, zlevanki sa špinatom i sladoledu, odličan izbor. Zapravo je sve bilo odlično. Samobor i Samoborci uobičajeno sladki, ljubazni i dragi.
Bile smo same jer se drugi dio obitelji uputio put Dalmacije, baš ih je bilo briga što mi nismo vidjele visibabu u prirodi. O Remize do Samobora busom, začas.
Cijelo vrijeme sam se brinula, da li je kasno? Ali kao što vidite na naslovnoj slici nije kasno, još ih je puno, ali je bio zadnji tren. Neke (one prve na koje smo naišle) su bile već lagano ocvale. Mislila sam da ću se s time barem zadovoljiti, ali nakon par koraka bilo ih je puna šuma.
Odahnula sam, ipak nisam zakasnila.
Kad smo već bile tu, onda smo krenule prema Starom gradu samoborskom. Zbog njega se nisam brinula, znala sam da je tu.Pratio nas je pogled na njega cijelo vrijeme.
I tu je bio, uvijek romantičan i blago nesretan.
Nalazi se na brdu Tepec u ruševnom stanju (ostale su samo zidine). Izgradili su ga pristaše češkog kralja Otokara oko 1270. g. Od tih najstarijih dijelova očuvana je samo još branič-kula. U trećem desetljeću 16. st. grad se počinje pregrađivati.
Tijekom stoljeća promijenio je mnoge vlasnike: Baboniće, grofove Celjske, Frankopane, Tržačke, Tahija, Erdödyja, Auersperga, Kulmera, Kiepacha, te Montecuccolija od kojeg je samoborska općina 1902. g. Stari grad i otkupila. Unutar zidina su i ruševine gotičke kapele Sv. Ane.
Kontrolira sve iznad potoka Vugrinščaka i odlično je mjesto za motati se po njemu.
Doduše samo je jedan dio starog grada restauriran (kapela Sv.Ane i još pokoji zid), no nekako mi nije smetalo danas.
Jednostavno sam uživala u svakom trenutku. Ionako sam došla zbog visibabe.
:(Još nema komentara