Voda života

Bez vode nema života. O vodi, koja tvori čak 65% našega organizma, ovisi naše zdravlje. Voda otapa i transportira hranjive tvari kroz organizam, na određeni način regulira tjelesne funkcije te rad pojedinih organa i organizma u cjelini, eliminira štetne tvari iz organizma te održava tjelesnu temperaturu.

Prirodna i čista voda i postaje sve nedostupnija pa stoga potrebu za tekućinom sve više zadovoljavamo negaziranom ili gaziranom vodom u bocama.

Gubitkom tekućine naša se krv počinje zgušnjavati pa je tako gubitak od samo 2% dovoljan da dođe do osjetnog pada naših životnih potencijala i osjećaja sveopćeg umora. Kod gubitka tekućine od 4% javljaju se glavobolja i mišićni umor, 5% rezultira nesvjesticom i grčevima, a gubitak od 10% do 15 % volumena tekućine u organizmu završava fatalno po život.

Nedostatak vode posebno je vidljiv na koži - našem najvećem organu (čini je 80% vode), koji je ujedno i glavni sakupljač tekućine. Voda održava našu kožu mekom, elastičnom i prije svega mladom.

Koliko je vode nužno našem organizmu?

Svakodnevno, kroz proces disanja i znojenja, izlučimo oko 3 litre tekućine pa je moramo permanentno nadoknađivati kako bi nivo tekućine koja kola našim tijelom bio konstantan. Da bismo izmjenu tvari i rad organa održali na optimalnoj razini, moramo u organizam unijeti 2, 5 - 3 litre tekućine na dan. Potrebu za otprilike litrom tekućine naš organizam zadovoljava putem hrane koju unosimo u tijelo, a ostatak moramo nadoknaditi direktno, ispijanjem vode i različitih vrsta napitaka.

Pijemo li dovoljno vode?

Znanstvena istraživanja pokazuju da svoju potrebu za vodom ne zadovoljavamo u odgovarajućoj mjeri. Prema rezultatima jednog od njih, 73% ispitanika pije manje od 1, 5 litre vode, a 25 % čak i manje od 1 litre na dan. Znanstvenici porazne rezultate uglavnom pripisuju činjenici da ljudi u uvjetima ubrzanog tempa i naglašeno stresnog života na vodu jednostavno zaboravljaju.

Mala "potrošnja" vode uvjetovana je i genetskom činjenicom da, za razliku od potrebe za hranom koju nam naš organizam vrlo brzo signalizira osjećajem gladi, na osjećaj žeđi koji najavljuje da moramo zadovoljiti potrebu za tekućinom, moramo mnogo dulje čekati. Čekanje se još produljuje proporcionalno broju naših godina.

Stoga je važno znati da se, kada je u pitanju nadoknađivanje tekućine, ni u kojem se slučaju ne smijemo osloniti isključivo na pojavu žeđi, jer je tada naša potreba već znatno narušena, već moramo piti redovito i količinski dovoljno bez obzira na spomenuti osjećaj, posebno ako smo u godinama.

Kako organizmu osigurati dovoljnu količinu tekućine?

Da biste stekli naviku svakodnevno svojem organizmu osigurati preporučenu dozu tekućine, pet dana za redom vodite svojevrsni protokol. Zapišite kada ste, što i koliko popili te potom na kraju dana ustanovite koliko ste tekućine unijeli u svoje tijelo. Ako rezultati odstupaju od preporučene količine, potrudite se stvoriti naviku da pijete u određenim intervalima bez obzira osjećate li žeđ ili ne. Primjerice, povežite uzimanje vode uz neku aktivnost koju inače rutinski obavljate nekoliko puta tijekom dana.

Kada je riječ o količinama, uvažavajte činjenicu da naš želudac u razdoblju od otprilike 15 minuta nije u stanju "podnijeti" više od 0, 2 litre vode. Stoga nema nikakvog smisla odjedanput popiti više od spomenutog, jer će se višak odmah izlučiti.

Koju tekućinu odabrati za piće?

Prirodna i čista voda i u našem podneblju postaje sve nedostupnija pa stoga potrebu za nužnom tekućinom u organizmu zadovoljavajte negaziranom ili gaziranom mineralnom vodom u bocama, koja ne sadrži klor, štetne tvari i neželjene mikroorganizme, a bogata je mineralima. Iako izbor između negazirane i gazirane vode prvenstveno ovisi o tome koja nam više godi nepcu, liječnici savjetuju da onoj koja ne sadrži ugljik IV-oksid i ima relativno nisku količinu natrija, što znači negaziranoj, treba ipak dati prednost.

Potrebu za litrom tekućine naš organizam zadovoljava putem hrane koju unosimo u tijelo, a ostatak moramo nadoknaditi ispijanjem vode i napitaka.

Zdravu alternativu mineralnoj vodi predstavljaju pak kvalitetni industrijski ili kod kuće, svježe, istisnuti sokovi od voća i povrća, posebno rajčice koji, osim što će zadovoljiti potrebu za vodom, sadrže i bioelemente nužne za izmjenu tvari u organizmu, vitamine, minerale i enzime.

Zašećerene napitke, kavu, crni čaj i alkohol, koji sadrže previše šećera te malo ili nimalo hranjivih sastojaka, radi zadovoljavanja potrebe za vodom treba umjereno dozirati. Naime, njihovo je djelovanje, između ostalog, diuretsko, što znači da pospješuju izlučivanje tekućine iz organizma.

Kao što je rečeno, dio potrebe za našem organizmu tako dragocjenom tekućinom zadovoljavamo putem hrane. Prirodna alternativa mineralnoj vodi i prirodnim nezašećerenim sokovima su voće i povrće, koje sadrži mnogo vode. Na samom vrhu ljestvice vodom bogatog povrća nalaze se krastavci, koji sadrže 96, 8% vode, šparoge - 93, 6%, rajčice - 92, 9%, patlidžani - 92, 6%, tikvice - 92, 2% i korabica s 91, 6% vode. Kada je riječ o voću, najbogatija je rabarbara s 92, 5% vode, lubenica s 90, 2%, jagode s 89, 55, grejp s 89, 0%, papaja s 87, 9% te breskva s 87, 5% i ogrozd s 87, 3% vode.

Sportaši trebaju piti više tekućine!

Odgovarajuća količina vode u tijelu naročito je važna za sportaše. Znanstvena su istraživanja pokazala da sportašima koji ne piju dovoljno tekućine rastu puls i tjelesna temperatura, što rezultira smanjenim sportskim uspjesima. Štoviše, sportašima se preporuča do 2 litre tekućine više nego inače kako bi ostali u zavidnoj formi i bili manje podložni ozljedama. Osobama koje se bave sportom preporučljiva je kombinacija mineralne vode i voćnog soka, naročito od jabuke, u omjeru 3:1.

U vrijeme žege treba piti mlake napitke!

Činjenica da ledenohladne napitke naš organizam nije u stanju iskoristiti u pozitivnom smislu, odavno je poznata narodima koji žive u vrućim podnebljima pa stoga oni ispijaju mlake napitke u malim gutljajima. Na taj se način lagano znoje, što je više nego dovoljno da se njihov krvotok ne opterećuje previše, a organizam primjereno hladi.