Jedući proso, pridonosimo zdravlju čovječanstva i očuvanju planeta. Agencija UN za poljoprivredu i prehranu je ovu godinu posvetila «namirnici budućnosti».
Panicum miliaceum ili proso.
Savršena namirnica za vrijeme u kojem živimo. Ako je netko pokušao osmisliti namirnicu koja bi bila u stanju nahraniti čovječanstvo i istovremeno spasiti planet, vjerovatno je došao do rezultata koji je vrlo sličan prosu. Tako da nije čudo da je agencija Ujedinjenih naroda za poljoprivredu i prehranu 2023-u proglasila godinom prosa.
Većina čovječanstva, pogotovo, mi, koji spadamo u bogatiju polovicu, daje prednost pšenici, ječmu i kukuruzu. Proso, u ulozi pepeljuge, ne može se mjeriti s njihovim velikim zrnima. Za one koji ne znaju kako izgleda, radi se o zlaćanim kuglicama veličine pribadače.
Zbog svog prilično neutralnog okusa, proso može postati dijelom slanih i slatkih jela te se može naći u obliku brašna bez glutena.
Danas se uglavnom uzgaja u pustinjskim dijelovima Afrike i Azije, točnije tek na 3% poljoprivrednih površina na svijetu.
Međutim, vodeći računa o problemima koji prijete čovječanstvu, od globalnog zatopljenja i dezertifikacije, do porasta broja stanovnika Zemlje, proso postaje sve interesantniji.
Naspram izazova s kojima se danas susrećemo, poput siromaštva, pothranjenosti, globalnog zatopljenja, nedostatka padalina, proso ima mogućnost postati globalnom namirnicom, po prihvatljivim cijenama, u stanju da se prilagodi klimatskim promjenama.
Najbolji način da proslavimo godinu prosa, «namirnice budućnosti», je da ju naučimo pripremati te redovito konzumirati.
Zbog svog prilično neutralnog okusa, proso može postati dijelom slanih i slatkih jela te se može naći u obliku brašna, koje koristimo kao i sva ostala bezglutenska.
Vrlo često pripremam proso. Skuham veću količinu i stavim u frižider. Kasnije ga koristim u doručku, tako da ga prelijem mlijekom i dodam suho i svježe voće. Ponekad u salatama u kojima se treba naći nešto bjelančevina, nešto ugljikohidrata (proso) te povrća i sjemenki. Možemo ga koristiti kao da se radi o palenti ili kus kusu te od njega napraviti odlične okruglice koje pržimo ili pečemo u pećnici. Proso možemo dodati gustim juhama od povrća ili grahorica.
Moj doprinos godini prosa neka bude recept za senegalski desert «thiakry» na koji sam nedavno naišla i odmah probala. Priprema se tako da dobro operemo pa skuhamo proso (za dvoje je dovoljno pola šalice) u duploj količini vode, sa zrnom soli, oko 30 minuta. Viljuškom ga razrahlimo, kako ne bi ostale grudice. Kad se malo prohladi dodamo šalicu jogurta, pola šalice mlijeka i pola šalice kondenziranog zaslađenog mlijeka, malo vanilije i muškatnog oraščića te stavimo barem na sat vremena u frižider. Poslužimo posuto pistacijima, grožđicama ili po želji.
Voljela bih vidjeti kako izgleda polje prosa. Na slikama, biljka izgleda poput čuperaka trave koja na vrhu ima grozd smećkasto žutih kuglica, pod čijom težinom se povija tanka stabljika. Izgleda nježno. Ima i onih čiji grozdovi stoje uspravno prema nebu, poput trstike. Ima žutih, smećkastih, bordo, sve do smeđih, skoro crnih. Moje poznavanje biljke proso je vrlo škrto. Vjerovatno bih mogla proći pokraj, a da je ne prepoznam. Nadam se da će se u ovoj godini i to promijeniti.
:(Još nema komentara