U susret Valentinovu na rimsko arheološki način.
Većini je poznato priča o svetom Valentinu potiče iz trećeg stoljeća, u vrijeme cara Klaudija II. Nije mi u planu ovom prilikom ulaziti u dubinu legende o njemu ili ju ponavljati. Na ovaj članak u čast njegovog dana me potakla jedna druga priča o ljubavi jer arheolozi ponekad zaista imaju sreću i nađu jedno sasvim drugačije blago.
Krajem prošle godine svijet je obišla slika jednom bračnog para u posljednjem zagrljaju. Leže jedan pored drugog držeći se za ruke i vrlo vjerojatno su u trenutku ukopa postavljeni tako da gledaju jedan u drugog. To se desilo prije oko 1.500 godina u talijanskom gradu Modeni koji se u rimsko doba zvao Mutina.
Rimljani jesu vjerovali u vječnu ljubav. Pjesnik Propercije u kroz svoje pjesme govorio da će ljubav pobijediti smrt i da smrt zapravo spaja zaljubljene. Ljubav prema pjesnikinji i glazbenici Citiji je glavna tema Propercijevih pjesama. Doduše ta je ljubav nesretno završila zbog Citijne nevjere, no on ju nije prestao voljeti.
Vrlo nježna i lijepa svjedočanstva o ljubavi u rimsko doba su nam ostala zapisana na nadgrobnim spomenicima. Istaknut ću nekoliko koji su me dirnuli.
Iz prvog ili dugog stoljeća sačuvan nam je nadgrobni natpis iz Rima kojega je postavila gospođa Articuleia Iris svome mužu koji se zvao Lucius Cornificius Philargyrus.
U slobodnom prijevodu kaže ovako:
"Dušama preminulog Lucija Cornificija Philargija koji je živio 24 godine Articuleia Iris napravila je ovo (spomenik) svome zaslužnom mužu. Kune se da nakon njegove smrti neće uzeti drugog muža ."
Drugi spomenik iz istog vremena je postavio Marcus svojoj supruzi Anymone. A meni se čini poseban opis njenih vrlina.
"Ovdje leži Anymone Markova supruga, najbolja i najljepša. Dobro je radila s vunom, bila je pobožna, skromna, štedljiva, časna i zadovoljna ostati u kući!“
Postoje i pisana svjedočanstva da su supružnici zajedno na posljednjem počinku kao i par iz Modene.
3. stoljeće, Rim
„Philemon i Charis koji su se uvijek voljeli i živjeli u slozi. Nisu mogli jedan bez drugoga i u pobožnost njihove kosti leže zajedno.“
Čitati o ljubavi na Valentinovo iz posmrtnih ostataka možda je malo i sjetno zato vas ovim linkom podsjećam na mit o Erosu i Psyhe. Taj je mit iz antičkog doba možda i jedini koji ima sretni završetak, a kako su oboje sad besmrtnici zaljubljeni su još uvijek.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Psiha_%28mitologija%29
Posvećeno baki Todebo.
:(Još nema komentara