Srebro i zlato je sjajno, skupo, no je li i ukusno? Ne radi se o obiteljskom srebrnom priboru za jelo, pozlatama na tanjurima, nego o zlatu i srebru u hrani. O zlatu i srebru kao sastavnom dijelu recepta. Jeste li za pozlaćeni odrezak? Zlatnu tortu?
Upotreba zlata u hrani, u receptima, poznata je stoljećima. Radi se uglavnom o dekoracijama, ukrasima, tom zadnjem dodiru koji u posebnim prilikama želi od jela ili pića napraviti još ekskluzivniju i još otmjeniju senzaciju.
Od jela maharadža do zlatnog pjenušca
Koristilo se uz srebro na dvorovima indijskih maharadža, na svadbama i proslavama. Indijski mithai kolačići poznati su po zlatu i srebru. Zlato su upotrebljavali i u drugim azijskim zemljama uz voćni žele.
I u Italiji su u šesnaestom stoljeću dekorirali rižoto (Risotto d’oro con basilica e parmagiano) zlatnom prašinom. Pojavljivali su se i u Engleskoj deserti s voćem, narančama, smokvama, grožđem i zlatnim prahom. Japanci bi navodno stavljali zlato u sake u posebnim prilikama.
Dilema ostaje. Hoće li pozlaćeno jelo uistinu biti ukusnije samo zato što sjaji?
Često se zlato spaja s čokoladom ili pjenušcima. Postoji i "Goldschläger", piće s 0, 1 grama zlata po boci. O njemu se pričalo da zlato pospješuje brže djelovanje alkohola što je naravno laž.
Jestivo zlato
Danas zlato stavljaju, gledajući recepte, u sve što želi na brzinu postati nesvakidašnje i otmjeno. Ta alkemijska snaga zlata još uvijek je u našoj svijesti i nemoguće ju je zanemariti, ali ipak… Trgovci kažu da je razlika između jestivog i običnog zlata u čistoći. Čisto 24-karatno zlato je mekano i delikatno, dok je 14, 18 ili 22-karatno zlato koje upotrebljavaju zlatari miješano s drugim metalima kao što je bakar ili srebro pa se tako dobiva čvrstoća i različitost boja.
Jestivo zlato je gotovo čisto ili miješano s također neotrovnim srebrom. Američka FDA ga dozvoljava u namirnicama. Kažu da opasnosti nema. Zlato je inertan metal koji jednostavno prođe kroz probavni sustav nepromijenjeno za 24 sata. Nema nikakve štete ili reakcije u našem tijelu. Kako uđe, tako i izađe. (Sad mi je jasno zašto na Jadranu par restorana ima u imenu i zlato i školjku.)
Prodavači jestivog zlata nude i "košer certifikat" koji je izdala Federation of Synagogues, 65 Watford Way, London NW4 3AQ. Što naravno ne znači da rabin preporučuje upotrebu zlata u prehrani, ali ne može ga ni zabraniti.
Nije zlato sve što sja
Od svih stranica na webu koje prodaju jestivo zlato (a ima ih na desetke tisuća?!!) najsmješnija mi je reklama koja govori da je jestivo zlato koje prodaju iste finoće kao i zlato koje se nalazi na baklji Kipa slobode u njujorškoj luci. Kažu da je to zlato odoljelo svim vremenskim promjenama svih ovih godina. Jao, jao! Što bi rekao moj pradjed Ante koji je 1907. otišao iz šuma Like tražiti sreću u šumama Minnesote da sazna da se spremam pojesti zlato s Kipa slobode?
Dok Europljani nude zlato od 22 karata, mi nudimo zlato od 23 karata, kaže drugi prodavač. Vau!
Kad pomislimo na zlato, pomislimo na nešto skupo, iako konzumno zlato uistinu i nije toliko skupo. Naime radi se o tankim folijama i sitnoj prašini. Ali dilema ostaje. Hoće li pozlaćeno jelo uistinu biti ukusnije samo zato što sjaji? I nije zlato sve što sja. I nije u zlatu sve.
Ima nešto i u dionicama, vrijednosnim papirima, nekretninama i dijamantima. Ali ipak iz moje konzervativne perspektive, bez obzira na sve, modu, znatiželju ili glamur, zlatnožuta boja hrskave kože odojka znači mi više nego sve konzumno zlato ovog svijeta.
Autor slike: nardac
:(Još nema komentara