Stoljećima su samostani bili jedina mjesta gdje su se svijesno stvarala nova jela, zapisivali i prevodili recepti. Bili su to prvi gastro laboratoriji.
Likeri, sirevi, pjenušci, pivo i brojni kolači, koje danas redovito konzumiramo, nastali su tijekom stroljeća među samostanskim zidovima.
Časne sestre i fratre možemo smatrati prvim gastro inovatorima. Obrazovaniji od prosječnog stanovništva svog doba i s mnogo više slobodnog vremena, časne sestre i fratri bili su strpljivi uzgajivači i maštoviti kuhari i slastičari.
U samostanima se uzgajalo voće i povrće, te začini i ljekovite biljke, zapisivali su se i prevodili prvi recepti, savjeti o uzgoju biljaka i njihovoj pripremi.
Često obrazovani i s viškom slobodnog vremena, stanovnici samostana bili su strpljivi uzgajivači, te maštoviti kuhari i slastičari.
Osim toga, stanovnici samostana su iskustva dijelili s lokalnim stanovništvom, od njih učili, kupovali hranu koje nisu mogli sami proizvoditi. Na početku su njihovi proizvodi služili samo za potrebe samostana. Vremenom se djelatnost pretvorila u pravi biznis, a danas često iz samostana izlaze rijetki i luksuzni proizvodi, koji su u nekim slučajevima postali obilježjem određenog područja.
Brojni francuski sirevi, smatra se oko 70%, je nastalo iza samostanskih vratiji. Munster, port salut, tamie, neki su od njih. Ali, sirevi nisu specijalitet jedino francuskih samostana. Proizvodnju jednog najpoznatijih sireva na svijetu, trapista, započeli su istoimeni fratri trapisi u Njemačkoj, Belgiji, Mađarskoj, pa i u Bosni i Hercegovini. Ovisno, može se pripremati od kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka. U istim se samostanima vrlo često proizvodi i pivo, kao što je slučaj s trapističkim samostanom Marija Zvijezda u Banja Luci.
Pa čak i kralj među sirevima, parmigiano reggiano, svoje postojanje treba zahvalti benedinktincima u samostanima oko gradova Reggio i Parma.
Fratri su bili vrlo vješti i u pripremi vina i likera, naročito digestiva, koji se proizvode koristeći ljekovito bilje. Stoljećima su bili jedini koji su imali pristup laboratorijima, posebnim prostorijama koje su u samostanima bile namjenjene sušenju, maceriranju, miješanju različitih biljaka, od korijena i plodova do listova.
Chartreuse je jedinstveni liker zelene boje koju može zahvaliti klorofilu, okriven javnosti u 18. stoljeću, jer su se dotad njime koristili, u obliku lijeka, francuski fratri.
Liker od mandarine iz francuske opatovine Lerins, likeri od meda, vilijamovka opatovine Notre Dame Aiguebelle, samo su neki, koji se i dalje proizvode po tradicionalnoj recepturi.
Iz ruku strpljivih časnih sestara, nastali su izuzetni slatkiši. Često su one bile jedine koje su imale pristup sastojcima, velike kuhinje i puno vremena, a proizvodnja kolača je spadala u svjetovnu i kreativnu djelatnost, koja im je vjerovatno pružala duhovnu ravnotežu.
Za nastanak prvih sicilijanskih cannola natječu se samostan Svete Bogorodice u Palermu i samostan sestara klarisa zatvorenog tipa u blizini grada Caltanissetta, navodno po nekom starom arapskom receptu.
Sfoglietella di Santa Rosa, preteča napuljskih kolača istog imena, prvi su puta pripremljene u samostanu Santa Rosa da Lima na amalfskoj obali.
Pasteis de nata, najpoznatiji portugalski kolač, također je nastao u samostanu Monastero dos Jeronimos a Belem. Tajna malog okruglog kolača od lisnatog tijesta u kojem se nalazi krema od vrhnja, jaja i šećera, posuta cimetom, još je uvijek tajna. U Lisabonu postoji jedna jedina slastičarnica, tik uz samostan, u kojoj se može probati pastel de Belem, jedini originalni, koji ima pravo na naziv Belem.
:(Još nema komentara