Moj profil
9 mjeseci prije
9 mjeseci prije

9 mjeseci prije

Prije sam uvijek slušala kako ne možeš planirati dijete... jednostavno se dogodi. No kako se približavao moj trideseti rođendan postajala sam sve više zabrinuta i često mi se po glavi pojavljivalo pitanje; ok, kada bi ono ja trebala imati dijete- trebalo bi i to planirati. Neke starije kolegice s posla koje su kasnije rodile su mi savjetovale da ne čekam s tom odlukom, a naslušala sam se i tužnih priča o tome kako su mnoge žene posvetile svoj život karijeri da bi na kraju ostale bez posla, bez dečka/muža i naravno bez djeteta. Jedna sam od onih kojoj je posao jako važan, ali nisam nikada bila u potpunosti zaluđena karijerom da bih si uskratila i život poslije posla.

Prije sam uvijek slušala kako ne možeš planirati dijete... jednostavno se dogodi. No kako se približavao moj trideseti rođendan postajala sam sve više zabrinuta i često mi se po glavi pojavljivalo pitanje; ok, kada bi ono ja trebala imati dijete- trebalo bi i to planirati. Neke starije kolegice s posla koje su kasnije rodile su mi savjetovale da ne čekam s tom odlukom, a naslušala sam se i tužnih priča o tome kako su mnoge žene posvetile svoj život karijeri da bi na kraju ostale bez posla, bez dečka/muža i naravno bez djeteta. Jedna sam od onih kojoj je posao jako važan, ali nisam nikada bila u potpunosti zaluđena karijerom da bih si uskratila i život poslije posla.

Nakon fakulteta imala sam uobičajene HR doživljaje kao što je rad na određeno, ostanak bez posla, traženje posla duže od godinu dana, nalaženje posla, problema s isplatama plaće...dok mi se sreća nije nasmiješila te sam dobila na lutriji odn. našla posao u normalnoj tvrtki, koja mi je nakon godinu dana dala ugovor na neodređeno i pristojnu plaću. Moram priznati da u situaciji kada imate takav vjetar u leđa prvo što želite je dokazati se profesionalno što sam naravno i napravila. Dok sam naporno radila prolazila sam i dalje sam prolazila uobičajene HR doživljaje kroz svog dečka. Kriza i nemogućnost nalaženja posla odgodili su naš zajednički život, mnoga naša željena putovanja, izlete i izlaske, ali to nekako nije bilo bitno jer smo znali da ćemo zajedno doći do nekakvog rješenja.

Shvaćam kako nesigurnost života utječe na većinu parova da odgode važne odluke u životu kao što je zajednički život, vjenčanje, djeca. Za nekog tko živi oprezno takva situacija je stvarno frustrirajuća. Neka razdoblja u životu bila su uvelike teška, no smatram da je mnogima bilo i teže. Na kraju, ako ste normalna osoba, ostajete vječno ponizni i zahvalni na svemu što imate jer ste proživjeli tonu stresa već na početku vaše veze i odraslog života, ali također znate da ste zajedno bili u situacijama zbog koje se neki parovi i rastaju, a vi ste ostali skupa.

Kako to uvijek biva u životu ništa ne traje vječno, pa tako ni teški periodi i onda konačno počnete živjeti normalno. I onda pogledate unatrag i vidite koliko ste postigli u posljednjih 10 godina i zadovoljni ste, ali da se vratim na početak ponavlja se pitanje; ok kada bi ja trebala imati dijete? -trebalo bi i to planirati. Trebam još putovati, u stanu treba kupiti još i ovo, taman sam počela malo trošiti na sebe i svoju garderobu, nemamo auto treba skupiti i za njega, ne dižu mi se krediti, nemam ušteđevinu za onih drugih 6 mjeseci  kad dobivaš 2600 kn za život.... ok pričekat ću. A onda tvoje frendice počnu dobivati bebe i ostajati trudne i ne možeš otići na kavu, a da se razgovori ne pretvore u pelene, benkice, kašice, trudničke tegobe i ostale zanimljivosti. Ok frendice su ti i tu si za njih, ali moraš si priznati da ih ne razumiješ u potpunosti jer one su prešle već na neku drugu razinu postojanja.

U ozračju novog normalnog života znaš da nemaš još puno vremena - ili imaš sve vrijeme na svijetu, a postaje ti sve jasnije da ako je već suđeno da  dobiješ bebu ona će "odlučiti" kada će ti doći. Moram priznati da sam bila preveliki planer i nisam se mogla u potpunosti opustiti i živjeti s rečenicom "ok krenuli smo pa kad se desi desit će se". Nismo rekli, ok sada ćemo ići raditi bebu, ali smo oboje nekako znali da smo krenuli i sada našu ne izgovorenu odluku nećemo mijenjati. Prvi mjesec kada "nije uspjelo" bila sam frustrirana i počela sam razmišljati kako nećemo uspjeti-što je naravno glupo, ali objasnite to kontrol friku kakav sam ja:). Drugi mjesec na moje iznenađenje ostala sam trudna:). Od tog mjeseca prošlo je već skoro devet mjeseci, a najveća stvar koju sam naučila kroz taj period (koji naravno nije prošao bez problema) je da je rečenica, kako ne možete planirati dijete točna, jer kad god da dođe iznenadit će vas, te da zapravo ne možete planirati ništa. Planovi su u redu i mislim da ih je važno imati, ali uvijek morate ostati toliko u trenutku da znate da se oni možda neće ostvariti ili da se neće ostvariti onako kako ste vi točno zamislili. Na taj način ostaje vam dosta mjesta da se prilagodite promjenama koje vam se mogu dogoditi, a koje niste očekivali. Sama trudnoća obogati život, odjednom si postajete najbitniji i najmanje bitni jer sve radite za bebu, teško je objasniti. No za sve one koji razmišljaju kada bi moglo doći do trenutka kada će misliti, a kada bi ja trebala dobiti dijete nemam nikakav savjet jer život jednostavno ne možete planirati dolazi sam od sebe:).

Moje ostale članke i recepte možete pročitati na www.spoongossip.com

Izvor fotografija: Pinterest

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.