Moj profil

Cena

Ovo je prica o jednoj maloj devojcici, koju mozda poznajete,mozda je iz vaseg grada, mozda iz vaseg susedstva, mozda iz vase zgrade, a mozda je vasa rodjaka, ili mozda...

Zivela je nekada davno, u jednom gradicu, koga su njeni roditelji odabrali da u njemu zapocnu svoj zajednicki zivot, posao, pa i karijeru, mala devojcica! Sa malog okruglog lica blistala su dva vesela sivoplava oka uokvirena nemirnim kovrdzama boje zrelog zita! Bila je ocekivana, zeljena, voljena, mazena i pazena! Imala je uvek lepe haljinice,cipelice, carapice,najlepse crvene cizmice i kaputic, lepih lutaka i igracaka,bezbroj slikovnica! Imala je sve! Bas sve! Bas sve?!...

U to vreme u tom gradicu nije postojao deciji vrtic, pa je malu devojcicu, dok su njeni roditelji radili, cuvao ko je stigao, ko je mogao, ko je pristao, sve u svemu skoro nikako! Bila je neznog zdravlja,a baka i deka ziveli su daleko u nekom drugom gradu,pa nisu mogli da se brinu o svojoj unuci! Ko bi to, i sa vise ljubavi, ucinio bolje, od bake i deke?! I upravo baka i deka odluce:"Dete ce ziveti kod nas, sa nama, a vi na miru radite!"

Tako je mala devojcica otisla kod bake i deke! Voleli su oni svoju unucicu, malu ljubopitljivu poslusnicu! Brinuli se o njoj ,vodili je svuda, setali, mazili i pazili! I roditelji su maksimalno trudili da joj nista ne nedostaje,da ima sve, bas sve! Bas sve?!

Jednoga dana dok se igrala na ulici, sa svoji drugaricama, neko je dozvao :"Dodji brzo! Dosao ti je tata!" Devojcica je ostavila svoje igracke i brzo potrcala ,svoji sitnim koracima, prema kapiji i dvoristu gde je cekao njen tata! Sva radosna, zajapurenog lica od letnje vrucine,pevuseci :"Dosao je moj tata, moj tata,...!" uletela je u dvoriste ,i odjednom zastala u cudu:"Gde je moj tata"-vrzmalo se po njenoj maloj glavici-"Ko je moj tata?!" Tajac u dvoristu i zacudjeni pogledi."Sta sam to uradila? Zasto me tako gledaju?", spustaju se uglovi usana i oci pune suza! Bila je isuvise mala da shvati da je gledaju dva plava oka,kao  njena,da joj se pruza ruka njene puti! Da li da krene ka deki i baki ,ili..., nesto je privlacilo, i privila se u topao ,drhtav ,ocev zagljaj. Drhtav? Kci ga nije prepoznala! Njegova jedinica, miljenica, zbog koje je on tako puno radio,da bi ona imala sve! Bas sve?!

I tako je pala zajednicka odluka: odredjeno vreme treba da provede sa roditeljima!

Krenula je baka sa svojom unukom! Krenio je voz! A u vozu,mala radoznalica, zadovoljna sto putuje, jos zadovoljnija, gde ide!

"Bako da li cujec kako voz peva?!" Baka ce:"Cuf,cuf...!" , "Ma ne! Slusaj! Voz peva : mama, tata, mama,tata...!!!"- Pevusila je, veselo, mala devojcica u ritmu voza!

Posle desetak dana, baka i unucica su kranule natrag. Deka je bio sam,a i baku su cekali neki poslovi. Opet vozom,jer tada se najcesce tako putovalo!

"Bako da li cujes sta sad prica voz?"- pitala je pomalio setno devojcica. Baka nije znala sta da odgovori,jer ,osecala je da ce opet biti neceg novog iz male glavice. Voz prica:"Baba, deda, baba, deda,...!" -i tihim glasicem ponavljala je u ritmu voza! Znala je da tako mora biti.Da je to sve za njeno dobro.Pa se tesila ,da ce se sada igrati  igrackama koje je tamo cekaju, sa svojim starim drugaricama!

I tako su, povremeno, isli vozovi, pevusili i pricali!

Sve, dok jednog dana, male devojcice, jednostavno, nije bilo nigde! Kao da je nestala! Trazili su je deka i baka svuda: na ulici, kod drugarica, u basti, u podrumu... i u panici, ode deda po svoj sesir, jer bez njega nije izlazio iz kuce, da bi trazio unucicu dalje, ulicama,... Kad,... u uglu sobe, scucurena, uplakana, sedi mala devojcica, privijajuci na grudi razglednicu! Tako se tada najcesce kontaktiralo! Mama i tata poslali su joj razglednicu! Cesto su joj slali razglednice sa najlepsim slikama i fotografijama koje su nalazili za svoju milenicu! A toga dana doneo je postar, i kako ga je ona prva docekala na kapiji, a znao je da je za nju! Da je obraduje, dao je bas njoj!..

Rekli su da je vec velika i da je najbolje da je sa svojim roditeljima! Nije mogla da shvati zasto su dekine i bakine oci pune suza! Pa ona ce od sada ziveti sa roditeljima! Tako je sretna! Nema mesta suzama! Bice i sama dok mama i tata rade! Nije bitno ! Ne plasi se! Samo da je s njima kad se vrate s posla! Kako je bila sretna i zadovoljna! Volela je ona , puno baku i deku,neizmerno, ali...!

Ko zna, da nije bilo tako, kako bi bilo?! Sve ima svoju cenu! Cenu svog odrastanja je platila!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.