Jednog ljetnog poslijepodnevnog ručka, prije 20 i nešto više godina, prisjetim se kad god bude vruće i sparno, kao proteklih dana.
Tog ljeta bila sam nova metla na poslu pa nisam dobila godišnji. Po cijeli dan radila sam u uredu u potkrovlju; preživljavala sam na propuhu. U ono vrijeme još nije bilo klima uređaja po uredima, tehničari su nabavili tek ventilatore, ali, kako su nas obavijestili, ne radi nas nego da se računala ne bi pregrijavala na visokim temperaturama 🙂
Kasno poslijepodne u petak tipkala sam s kolegicom supatnicom na propuhu, kad mi je zakrulilo u želucu. Za mene je to ozbiljan upozoravajući znak, jer ako odmah ne utažim glad, počnem se tresti kao list na vjetru, a malo iza toga i kosti me počnu boljeti.
Kolegica Sanja me pogledala ispod oka, i pitala jesam li gladna. Kimnula sam potvrdno. “Imaš li što doma za jesti?”, upitala je potom. Samo sam odmahnula glavom, nisam imala snage govoriti.
Predložila je da odemo u obližnju piceriju na lazanje. Bila sam toliko gladna da sam se odmah zaputila prema izlazu. Ta nije posao zec, neće pobjeć’.
Dok smo po sparini i žegi došle do picerije, bila sam sva mokra od znoja. Od gladi sam jedva propentrala konobaru:”Molim Vas lazanje”. Kolegica je naručila njoke s gorgonzolom, ustvrdivši da je prevruće za lazanje. Bila sam toliko iznurena glađu da sam tu informaciju tek primila na znanje.
Ćaskale smo nekih 20 minuta dok nas nisu poslužili, jedva sam dočekala jelo na stolu. A kad je stiglo – sir je još krčkao u posudi.
Vruća hrana ispred mene, a oči mi od gladi kao tanjuri. Kolegica se smije i savjetuje da pričekam dok se malo ohladi. Izdržala sam ciglih 2,5 minute. Nakon puno puhanja, uzela sam prvi zalogaj. Fini okus raširio mi se nepcem, ali na 30 stupnjeva Celzijusa u zraku, taj vrući zalogaj samo je pridodao temperaturi tijela.
Dok sam se zasitila, posve sam smočila lanenu salvetu kojom sam se brisala po licu. Došla sam kući mokra kao crkveni miš. Jedva sam disala od teške hrane i vrućine, i noć mi je zbog toga bila teška.
Otada su prošle godine, pa sad malo pametnije planiram obroke. Za ljetnih vrućina kuham ujutro, pa do podneva jedemo toplo a ne vruće.
Lazanje su mi se otad zamjerile. Volim ja i dalje tjesteninu, ali po ljeti je pripremam kao salatu. 🙂
Potrebno:
- pola kg tjestenine
- češnjak
- 200 gr sira grabancijaša
- 400 grama špinata
- bosiljak
- malo maslinovog ulja
- aceto balzamico
- sok od jednog limuna
- parmezan
Tjestenina se skuha u slanoj vodi al dente; grabancijaš izriba na sitno; špinat opere, a ako mu je lišće krupno, nasjecka se na trake.
Na maslinovom ulju poprže se dvije češnje češnjaka, a potom izvade. Na ulje se potom stavi špinat te dinsta dok ne omekša, uz dodatak aceta balzamica i limunovog soka.
Kad se tjestenina ohladi, pomiješa se sa špinatom i grabancijašem, pospe bosiljkom i parmezanom i posluži.
:(Još nema komentara