Vezano uz temu tjedna – roštilj, i ja sam se odlučila na pisanje svog prvog članka. Znam da se prvi mačići u vodu bacaju, ali vi barem preletite pogledom moj prvi, pa ....
Okupljanje je bilo kod prijatelja na Veprincu . Evo vam odmah malo zelenila za odmoriti oči. Kao i obično, moja mala ekipa (Dino, Hrvoje, muž i ja) stigla je zadnja jer smo malo morali odspavati. Pa ipak je 1. maj – praznik (ne)rada. Znam reći ćete kako kome. Neki zaista rade i taj dan i vjerujte mi i ja sam iskusila kako je raditi „petkom i svetkom“. Naime 6 godina radila sam na blagajni jednog trgovačkog centra. Ali rješila sam se i tog zla, pa sad mogu uživati!!!!
No, vratimo se mi na temu – roštilj. Mi smo došli uživati u dobrom roštilju, kad ono evo i prvog radnika!!!
Moj tata se uhvatio svoje nove igračke i ne pušta!!! Stvarno je za svaku pohvalu bio. Pokosio nam je teren za 5. Inače ne bi bilo svega ovog što slijedi. A nakon što je deda svoje odradio, stigao je i mali – veliki pomagač dovršiti posao.
Uh, kako su teške ove grablje...
Pa i nije tako teško... ili ipak je....
I tako dok neki rade, neko mora malo i nazdraviti! Ma samo malo, za zagrijavanje....
Ove slatke male bočice sam dobila na Cool okupljanju u Koprivnici gdje sam ove godine bila 1. puta sa svojom majkom kao pratnja. Još jednom hvala Narcisa na ovim finim kapljicama!
I tako, malo po malo krenula i priprema finog roštilja...
Dok se vatrica razgori i meso zamiriše treba malo energije potrošiti, napraviti mjesta za ono što slijedi.
Moram napomenuti da su mene zafrkavali da stalno imam mobitel ili fotić u rukama, ali da nisam što bi bilo???
I dok se ekipa razgibavala, deda je ispekao meso, a ja stigla uslikati samo ovo...
Ali bez šampinjona i pečenog kruha, ne bi to bilo to!
Konačno su na stol stigle i poslastice!!!
Osim finog mesa – ćevapa, piletine, kotleta; tu je i domaći kruh i fini mladi luk iz već vam dobro poznatog vrta!
I sunce nam je obasjalo tanjure!!!! A onda brzo dok se ne isprazne.....
Ne znam da li ću ostati živa nakon fotografije koja slijedi, ali tako je dobra da sam je morala staviti!
„Ma tko mi je dao ovaj napola pojedeni komad???“
- Posebna napomena: ukoliko me nema 3-4 dana na Coolki znajte da sam dobila za ovu sliku!!!
Bilo je tako fino da nismo barem sat vremena mrdnuli sa mjesta!!! A naravno, na mlađima svijet ostaje pa tako i krevet!!!! Zamislite prije 15 – 20 godina da djeca leže, a odrasli sjede. Kako da ne!
No, akcija je ponovno krenula vrlo brzo. Crvići ne mogu dugo mirovati!
Lukovi i strijele su ručni rad, nastali na terenu! Dečki su uvijek spremni za akciju!!!
I tako, polako se sunce počelo spuštati, a i naši kapci na svježem zraku i nakon brda poklopane hrane.
Pitam se što bi mi bez svih silnih praznika koji su nam dobar izgovor za roštiljanje i okupljanje?
Evo, tako smo se mi proveli ovog 1. maja. Nakon "napornog" odmora neka vam zelenilo odmori oči i dušu.
:(Još nema komentara