Skriveni pod zemljom poput pravog blaga moguće ih je pronaći isključivo uz pratnju tartufara i glavnog lovca-psa tartufara.
Tartufi su vrsta jestivih gljiva koje rastu pod zemljom, najčešće uz korijenje stabala poput hrasta, bukve, topole, vrbe i brijesta. Izgledaju poput gomolja i često ih se izgledom uspoređuje s krumpirom. Uglavnom narastu od veličine trešnje do veličine jabuke, no ponekad se zna pronaći i znatno veći primjerak (poput slavnog Zigante Milleniuma od 1310 g). U kulinarskom su svijetu najpopularnije dvije osnovne vrste: crni i bijeli tartuf. Tartufi se beru tek kad su zreli. Potragu ili takozvani lov vodi stručnjak tartufar, dok same tartufe istančanim njuhom pronalaze trenirani psi. Nekad su to činile svinje, no danas je to rijetkost. Naime, iako su jako vješte u pronalaženju tartufa, sve što pronađu često same i pojedu. Tartufi se mogu opisati i kao gurmanske gljive, jer imaju opor, intenzivan, zemljani miris koji hrani daje jedinstven okus. Koriste se u vrlo malim količinama koje su ipak dovoljne da svako jelo pretvore u gurmanski doživljaj. Aromu tartufa nije lako opisati, pa asocijacije variraju od „šumskog poda“ i „mješavine čokolade i zemlje“ do „starih čarapa“, a često ih prati i epitet erotičnosti. Bez obzira na različite komentare, potražnja za tartufima uvijek je višestruko veća od ponude, zbog čega cijena može skočiti i do nevjerojatnih 2000 eura po kilogramu.
Otkriće istarskog bijelog tartufa dogodilo se prije 80-ak godina razvojem pruge Parezane koja je spajala Poreč i Trst. Tada tartufe počinje iskorištavati i prodavati jedna privatna tvrtka koncentrirana oko samog središta berbe – Livada.
Naime, bijeli istarski tartuf može se naći u gotovo svim dolinama regije, no najviše ga je u šumama koje se prostiru dolinom rijeke Mirne.
Zahvaljujući stalnom radu na unapređenju njihova statusa, istarski tartufi sve se više afirmiraju u pripremi vrhunskih kulinarskih specijaliteta proizašlih iz tradicionalnih lokalnih jela.
:(Još nema komentara