Pesticidi da ili ne?

Neka se u ovom članku ne pronalaze oni sretnici koji imaju svoje vrtove, svoje povrće i dovoljno voća, žitarica i ostalog poljoprivrednog bilja za vlastite potrebe. Ovo na što želim ukazati ne odnosi se ni na one sretnike koji imaju financijsku i tržnu mogućnost da kupuju proizvode iz ekološkog uzgoja, a koji su bili pod stalnom kontrolom nadzornih stanica i imaju eko-markicu. Ovaj članak nije primjenjiv ni na one koji žive van naših granica, jer je upotreba pesticida kod njih drugačije ustrojena.

Ovo pišem radi svih onih koji svakodnevno kupuju voće, povrće, žitarice i njihove prerađevine u trgovačkim centrima, malim trgovinama, voćarnama, vele tržnicama, tržnicama, štandovima itd. Pišem isključivo iz razloga kako bih demistificirala neke već ukorijenjene zablude oko primjene pesticida i njihove štetnosti. Za početak bi bilo važno konstatirati da bi svi u lancu primjene pesticida od proizvođača poljoprivrednih proizvoda do nas kupaca bili sretni da se pesticidi ne moraju primjenjivati, ali ako znamo da nema niti jedne biljke koja nije podložna napadima biljnih bolesti i štetnika, a neke od njih imaju i stotine različitih oboljenja uzrokovanih različitim patogenima, tada nam se upotreba pesticida nameće kao neminovnost. Neminovnost je uvjetovana činjenicom da se na velikim plantažama ne može dozvoliti da neka od biljnih bolesti i štetnika desetkuje ili čak prepolovi urod, jer su ulaganja u cjelokupnu proizvodnju i bez provođenja mjera zaštite pesticidima velika. Ne razmišljaju tako samo vlasnici plantaža, već i vlasnici pokojeg stabla voća, manjih plastenika, bakica s dvije-tri gredice luka, jer njihov godišnji budžet ovisi o novcu koji će za te svoje plodove dobiti. U takvom razmišljanju nema ničega lošeg osim činjenice da svi oni bez ikakve kontrole mogu kupiti neko od sredstva za zaštitu bilja i opet ga bez ikakve kontrole primijeniti, naravno "na svoj način".

Veliki nedostatak za nas kupce je činjenica da ne možemo znati gledajući jabuku je li ona tretirana, s čim je tretirana i ako je, je li prošla propisana karenca, vrijeme od zadnje primjene pesticida do ubiranja plodova. I sada po meni zabluda No.1. crvljiva jabuka nije implicitno dokaz da ta ista jabuka nije tretirana nekim od pesticida. Takva jabuka može imati više pesticida u sebi i na sebi od jabuke koja izgleda kao slika iz razloga što se u sve uplelo neznanje. Uzročnik crvljivosti plodova je jabučni savijač (Carpocapsa pomonella) leptir čije ličinke prave štetu na plodovima jabuka, krušaka, bresaka, šljiva, marelica i trešanja. Da bi se tretiranje obavilo po svim pravilima fitofarmacije i na kraju dobio kvalitetan plod, potrebno je poznavati biologiju ovog štetnika, tek tada možemo prići pravilnom odabiru pesticida i njegovom suzbijanju. Da bi dobili kvalitetnu zaštitu treba provesti 2-3 tretiranja. Termin za prvo tretiranje određuje se pomoću žutih ljepljivih ploča koje se postavljaju na stabla i brojanjem utvrđuje kritičan broj leptira....i da ne ulazim dalje u detalje, želim samo reći da se na ovakav način zaštita provodi kod velikih proizvođača koji svoju proizvodnju imaju uglavnom pod stručnom kontrolom, a manji i mali proizvođači u nedostatku znanja i radeći "po preporuci" ili po sistemu "pa tako ja svake godine" rade velike greške, upotrijebe pesticid u krivo vrijeme, te na kraju dobiju jabuke s najčešće velikim ostacima pesticida i budući je rađeno van optimalnog roka za suzbijanje leptira, jabuka ostaje crvljiva, a ja slušam na tržnici gospođe, koje opet iz neznanja žele kupiti baš te crvljive jabuke, jer su ekološke.

I sama sam znala hodati tržnicom i svoj novac ostavljati kod bakica za koje sam mislila da će njima to najviše trebati i da one radi kompliciranosti ne koriste pesticide, dok me jedna od njih nije osvijestila, došla je u Poljoprivrednu apoteku kupiti jedan prilično "ozbiljan" insekticid za krumpirovu zlaticu baš u trenutku kad sam se i ja tamo zatekla i naravno prilično zbunjena onim što sam vidjela i čula morala sam joj postaviti par pitanja. Na pitanje kako će to napraviti sa smiješkom je odgovorila, stavit ću u kantu i uzeti par grančica i poprskati..., prvi šok. Sredstvo je bilo u bočici od 1 dl, a bakici je trebalo za njenu površinu 2 ml, "pa kako ćete to izmjeriti?", bilo je moje drugo pitanje, a njen odgovor, drugi šok..."diko, malo ću natresti!!!" Nisam dalje postavljala pitanja već sam joj pokušala predočiti kakve posljedice mogu biti s takvim radom, iskreno ne vjerujem da sam išta postigla. Bakica redovno s još puno drugih bakica stoji na tržnici ispred svojih hrpica proizvoda, ali i kumice po drugim gradovima vjerujete jednako rade i razmišljaju, eventualno imaju prskalicu, ali neispravnu i sigurna sam da ne gledaju mirno kako im usjev propada već po prvim znacima štete trče do apoteke.

Zakonska regulativa RH iz područja zaštite bilja jednako vrijedi za male i velike proizvođače, a razlika među njima je velika. Poučena ovakvim iskustvom radije u nedostatku svojih proizvoda, kupujem proizvode od velikih proizvođača, jer je u njihovom radu prisutno znanje i tehnologija, još kada bi bile češće i strože kontrole od strane nadležnih inspekcija mislim da bi kupovina takvih proizvoda bila sasvim dobra opcija. MPRRR koordinira programom praćenja ostataka pesticida u proizvodima biljnog porijekla. U prošloj godini bilo je obuhvaćeno 8 proizvoda, a analizirana su 246 uzorka uzeta na tržnicama i u trgovačkim centrima u 5 naših velikih gradova. Rezultati analize su pokazali da u 180 uzoraka nisu nađeni nikakvi ostaci pesticida kod 55 uzoraka nađeni su ostatci manji od MDK (najviša zakonski dopuštena razina koncentracije ostatka pesticida u hrani), a kod 11 uzoraka je koncentracija prelazila propisani MDK. Iako ove brojke ohrabruju ipak je to premali broj uzorkovanih mjesta i premali broj uzoraka od ukupnih godišnjih količina poljoprivrednih proizvoda koje RH proizvede.

Europa nam je uvijek uzor po mnogo čemu, pa tako i kod primjene pesticida. Na našu sreću radi siromaštva nismo je mogli slijediti od početka uvođenja pesticida do danas. Radi svoje financijske moći trošili su puno veće količine pesticida od nas, što je s današnjeg aspekta promatranja te problematike za nas veliki plus, ali bi za nas bilo jako dobro kada bi je i danas slijedili u uvođenju EUREPGRAP-a, standarda integrirane poljoprivredne proizvodnje koji propisuje, između ostaloga, zahtjeve za voće, povrće i žitarice. Ovaj sustav obuhvaća analizu rizika (HACCAP), primjenjuje sustav kvalitete (ISO 9001), brine o utjecaju poljoprivrede na okoliš i koliko god nam se iz ovih pozicija u kojima se nalazi naša poljoprivreda, neovisno u čijem vlasništvu, činilo uvođenje ovog standarda nemogućim i suviše zahtjevnim, mišljenja sam da ćemo samo na taj način, nakon što certifikaciju pojedinih poljoprivrednih subjekata obave neovisne certifikacijske kuće, moći biti sigurni da proizvod koji smo kupili zadovoljava sve norme kvalitete.

Autor slike: digicla