Moj profil

Čuvar kuća

169
Čuvar kuća

Čuvar kuća (Sempervivum tectorum L.) je skromna biljka koja raste po zidovima i krovovima seoskih kuća, staja i drvarnica, ali je zbog svoje izdržljivosti i mogućnosti opstanka i u najtežim uvjetima omiljena kao lončanica na prozorskim daskama i balkonima.

Čuvarkuća ni danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini. Od ljekovitih tvari sadrži trjeslovine, biljne sluzi, ulja, smole, mravlju i jabučnu kiselinu, a tu su i druge, do sada neistražene ljekovite tvari. U ljekovite svrhe koriste se samo svježi listovi, što i nije neki problem jer ih ima čitave godine. Budući da su ugodnog, kiselkastoslankastog okusa, sitno narezani mogu se dodavati salatama.

Trajna je biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju bodljikastim ušiljenim vrhom i tvore prizemnu rozetu široku 5 do 15 cm. Povremeno ljeti iz rozete izraste do 40 cm visoka cvjetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listićima, koja na vrhu završava većim brojem ružičastoljubičastih, zvjezdastih cvjetova složenih u gusti grozdasti cvat. Poslije donošenja ploda rozeta iz koje je izrasla cvjetna stabljika propada, no kako se biljka razmnožava vegetativno, preko bočnih izdanaka nastaju nove rozete koje razvijaju korijenje i postaju odvojene biljke. Botaničkim imenom Sempervivum, koji dolazi od latinske riječi semper, što znači uvijek i vivus, što znači živ, svjedoči o svojoj neuništivosti u narazličitijim uvjetima života, dok ime vrste tectorum upućuje na rast na krovu. O njenoj omiljenosti u narodu govori velik broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres itd. Smatra se da je porijeklom iz Meksika, ali se na ovim prostorima uzgaja već od 9. stoljeća. Iz tog vremena potječu odredbe o seljačkim gospodarstvima (“Capitulare de villis”) kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili uzgoj 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća. Prema tadašnjim shvaćanjima ona je kuću na čijem je krovu rasla štitila od oluje i udara groma, a koristila se i za liječenje.

Čuvar kuća (Sempervivum tectorum L.) je skromna biljka koja raste po zidovima i krovovima seoskih kuća, staja i drvarnica, ali je zbog svoje izdržljivosti i mogućnosti opstanka i u najtežim uvjetima omiljena kao lončanica na prozorskim daskama i balkonima.

Čuvarkuća ni danas nije potpuno istražena biljka i uglavnom se koristi u narodnoj medicini. Od ljekovitih tvari sadrži trjeslovine, biljne sluzi, ulja, smole, mravlju i jabučnu kiselinu, a tu su i druge, do sada neistražene ljekovite tvari. U ljekovite svrhe koriste se samo svježi listovi, što i nije neki problem jer ih ima čitave godine. Budući da su ugodnog, kiselkastoslankastog okusa, sitno narezani mogu se dodavati salatama.

Trajna je biljka s mesnatim, sočnim listovima koji završavaju bodljikastim ušiljenim vrhom i tvore prizemnu rozetu široku 5 do 15 cm. Povremeno ljeti iz rozete izraste do 40 cm visoka cvjetna stabljika, pokrivena malim ljuskastim listićima, koja na vrhu završava većim brojem ružičastoljubičastih, zvjezdastih cvjetova složenih u gusti grozdasti cvat. Poslije donošenja ploda rozeta iz koje je izrasla cvjetna stabljika propada, no kako se biljka razmnožava vegetativno, preko bočnih izdanaka nastaju nove rozete koje razvijaju korijenje i postaju odvojene biljke. Botaničkim imenom Sempervivum, koji dolazi od latinske riječi semper, što znači uvijek i vivus, što znači živ, svjedoči o svojoj neuništivosti u narazličitijim uvjetima života, dok ime vrste tectorum upućuje na rast na krovu. O njenoj omiljenosti u narodu govori velik broj imena pod kojima je poznata: pazikuća, gromovka, zečji kupus, uhovnik, vazdaživ, gromovna trava, divlje smilje, rosa u zlu dobra, cmilić, netres itd. Smatra se da je porijeklom iz Meksika, ali se na ovim prostorima uzgaja već od 9. stoljeća. Iz tog vremena potječu odredbe o seljačkim gospodarstvima (“Capitulare de villis”) kojima su Karlo Veliki i njegov sin Ljudevit Pobožni naredili uzgoj 72 biljke, među kojima je i čuvarkuća. Prema tadašnjim shvaćanjima ona je kuću na čijem je krovu rasla štitila od oluje i udara groma, a koristila se i za liječenje.

Image
Nagradni natječaj
Otkrij nam svoj blagdanski recept. Prijavi se na CoolFood izazov i osvoji super nagradu!
Sudjeluj

Sastojci

čuvar kuća
Image
Nagradni natječaj
Otkrij nam svoj blagdanski recept. Prijavi se na CoolFood izazov i osvoji super nagradu!

Priprema

1.

Svježe iscijeđen sok ili zdrobljeni listovi stavljaju se kao oblog kod uboda insekata (osa, pčela, komaraca), opeklina, raspucane i oštećene kože, herpes zostera (pojasastog osipa), hemeroida. Sok uklanja tegobe ako se stavlja na mjesta grčeva na nogama ili na bolna mjesta nastala uslijed gihta. Kod oslabljenog sluha, izazvanog skrućenim žutim sekretom, kapa se svježi sok listova u uho jer rastvara taj sekret. Kurje oči, bradavice i sunčane pjege također se suzbijaju svježim sokom. U staroj Grčkoj čuvarkuća je slovila kao afrodizijak pa su je žene stavljale svojim muževima u piće. Suvremena istraživanja usmjerena su na istraživanje polisaharida iz soka čuvarkuće jer im se pripisuje djelovanje na imunološki sustav i prevenciju kanceroznih oboljenja. Bjeloruski stručnjaci preporučuju svježi sok s medom kod srčanih mana, a proizvode se i homeopatski preparati čuvarkuće koji se koriste kod gnojne upale zubnog mesa i upale grla. 

2.

Čaj od svježih listova: 3-4 svježa lista staviti u 2,5 dl hladne vode. Kad čaj provrije, maknuti ga s vatre i ostaviti poklopljenog 5 minuta, a zatim procijediti. Svakih sat vremena popiti 1 žlicu čaja. Izvana se čaj primjenjuje za obloge kao i sok, a iznutra se pije kod hemoroida, glista, prejake mjesečnice, kamenaca u mjehuru. Osvježava organizam, ima diuretički učinak i djeluje protuupalno.

3.

Tinktura: Svježe listove usitniti i potopiti u istoj količini 70%-tnog alkohola ili dobre domaće rakije. Triput dnevno uzima se 15-20 kapi u pola čaše vode kod čireva ili nakon operacije želuca.

4.

Mast: U 300 grama tople, tekuće svinjske masti umiješati pregršt svježih, usitnjenih listova i ostaviti stajati preko noći. Ujutro smjesu ponovno zagrijati, procijediti i naliti u za to pripremljene posudice. Mast pomaže kod ozljeda, modrica, nagnječenja, uboda insekata, fistula i gnojnih rana koje dugo ne zarašćuju

5.

Ulje s čuvarkućom: Listove čuvarkuće samljeti i iscijediti sok. Pomiješati ga s jednakom količinom bademovog ulja i koristiti za različite tegobe na koži.

6.

Sirup od čuvarkuće: Sastojci: 100 g listova čuvarkuće, 100 g šećera, 100 g meda. Svježe listove samljeti i pomiješati sa šećerom. Kad se šećer rastopi, umiješati med. Uliti u staklenku i čuvati u hladnjaku. Uzimati 2 puta dnevno po jednu žlicu sirupa za jačanje organizma i kod srčanih tegoba.

  • Zdravlje(16)
  • Cuvarkuca(4)
  • Lek(2)
  • Stampano(1)
  • Zdravlje-cuvarkuca(1)
  • Srcane-mane(1)
  • Zubno-meso(1)
  • Ubodi-insekata(1)
  • Prirodni-lekovi(1)

20

Fantasticna lekovita bilka, CUVARKUCA!!!!!!!!, Sramota me e kako da ja imam i jas , vo cvekjara ili od nekade da si posadam ??????

Divno cuvarkuca je jako ljekovita biljka.

Moja baka je meni uvijek u uho stavljala njen sok,pa utoplim peskirom navecer i do uljutro proslo.Nisam skoro nikakve kapi koristila za uho samo cuvarkucu.👍

cijeli zivot nam pomaze u puno stvari...evo na balkonu ga uvijek imam 🙂

Kako je tebi ispao recept?

Poslikaj i pohvali se! :)

Slični recepti, a opet različiti

Domaci zacin za "Gyros"
tajana76

Domaci zacin za "Gyros"