Moj profil

Madeleines de Proust

20 minuta
95
Madeleines de Proust

“I čim sam prepoznao okus u lipov čaj namočena komada madelaine, koji mi je svake nedjelje davala tetka Leonie (tada još doduše nisam znao razlog, zbog koga me ta uspomena tako usrećivala, nego sam to otkriće morao odgoditi za mnogo poslije), odmah se pojavi i stara, siva kuća na ulicu, u kojoj je bila njena soba, pa se kao kazališni dekor pridruži malom paviljonu, koji je gledao na vrt, a koji su na njenoj stražnjoj strani nadogradili za moje roditelje (i baš to je bio onaj krnji komad, koji sam do sad jedini vidio); a s kućom se pojavi i grad. Trg, kamo su me slali prije ručka, ulice, kojima sam trčao od jutra do večeri, po svakom vremenu, i šetnje, na koje smo odlazili, kad je bilo lijepo vrijeme. I kao što se dešava u onoj igri, kojom se Japanci zabavljaju uranjajući u porculansku zdjelu punu vode komadiće do tad bezlična papira, koji se tek što je umočen, isteže, savija, boja, diferencira, pretvara u cvijeće, kuće i određene osobe, koje je moguće prepoznati, tako je i sad sve cvijeće iz našeg vrta, iz Swannova perivoja, tako su svi lopoči s Vivonne, oni dobri seoski ljudi, njihovi mali domovi, crkva i cio Combray sa svojom okolinom, tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje čaše čaja.”

“I čim sam prepoznao okus u lipov čaj namočena komada madelaine, koji mi je svake nedjelje davala tetka Leonie (tada još doduše nisam znao razlog, zbog koga me ta uspomena tako usrećivala, nego sam to otkriće morao odgoditi za mnogo poslije), odmah se pojavi i stara, siva kuća na ulicu, u kojoj je bila njena soba, pa se kao kazališni dekor pridruži malom paviljonu, koji je gledao na vrt, a koji su na njenoj stražnjoj strani nadogradili za moje roditelje (i baš to je bio onaj krnji komad, koji sam do sad jedini vidio); a s kućom se pojavi i grad. Trg, kamo su me slali prije ručka, ulice, kojima sam trčao od jutra do večeri, po svakom vremenu, i šetnje, na koje smo odlazili, kad je bilo lijepo vrijeme. I kao što se dešava u onoj igri, kojom se Japanci zabavljaju uranjajući u porculansku zdjelu punu vode komadiće do tad bezlična papira, koji se tek što je umočen, isteže, savija, boja, diferencira, pretvara u cvijeće, kuće i određene osobe, koje je moguće prepoznati, tako je i sad sve cvijeće iz našeg vrta, iz Swannova perivoja, tako su svi lopoči s Vivonne, oni dobri seoski ljudi, njihovi mali domovi, crkva i cio Combray sa svojom okolinom, tako je sve što ima oblik i čvrstoću, i grad i vrtovi, izašlo iz moje čaše čaja.”

Sastojci

3 srednja jaja
160 g šećera
250 g brašna
120 g maslaca
prstohvat soli
žličica vanilijinog ekstrakta
korica od pola limuna
žličica kardamoma u prahu (ako želite)
2 posude s modlicama za Madeleines

Priprema

1.

Po originalnom receptu svi sastojci moraju biti pri sobnoj temperaturi.

2.

Razmiješajte u posudi jaja, kardamom, šećer, sol i ekstrakt od vanilije. Ostavite postrance na 10 minuta.

3.

Maslac zagrijavajte do vrenja te ga zatim pomiješajte sa žlicom i pol brašna u manjoj posudi.

4.

Dodajte maslac smjesi te polako dodavajte brašno radi lakšeg miješanja. Smjesu stavite u hladnjak na barem pola sata.

5.

Modlice namažite rastopljenim maslacom te ih zatim malo pobrašnite. Stavljajte žličicu smjese u svaku modlicu.

6.

Pecite na 190 stupnjeva 10-12 minuta.

Posluživanje

Po želji pospite mljevenim šećerom. Poslužite uz topao lipov čaj te "otputujte" i vi na sebi omiljeno odredište unutar vlastitog uma...

Bon appetit !!!

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o receptu i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.

Ovako je ispalo drugima