Moj profil

Teta Gizine bile kiflice

46
Teta Gizine bile kiflice

Mamina tetka pravila je najbolje „bile kiflice“ na svijetu. Ne zato što je imala najbolji recept na svijetu (možda jednim dijelom i zato), nego zato što ih je spravljala s toliko ljubavi i umješnosti, toliko malene, a sočne i meke, da su se bez obzira na napravljenu količinu kratko zadržavale na stolu. Ponekad bi kod nas dolazila već rano izjutra, čim svane, zamijesila nekoliko „tura“ kiflica, a potom ih pekla satima i valjala onako tople u prah šećer… Događalo se da dok ispeče jednu mjeru mi onako usput i u prolazu pojedemo sve pa onda, više iz šale nego za ozbiljno, dobijemo od mame lupkanje po prstima uz prijekor očima da ih ne diramo dok ne budu gotove... No, mamina tetka bi ih iznova mijesila i pekla nove… Nerijetko bih nju i mamu po povratku iz škole zaticala u oblaku prah šećera koji je mirisao na vanilu, dok bi me još s puta privlačio miris nalik svježe pečenim vanilicama. I tako bi se pečenje ovih kiflica, koje je obvezno punila domaćim pekmezom od šljiva (ili kajsija), pretvorilo u salve smijeha, evociranja uspomena, često do kasno poslijepodne ili u večer…. Nije prošao ni jedan rođendan bilo koga u našoj familiji a da ona ne bi došla čestitati. Čak i onda kada smo već odrasli i postali „svoji ljudi“. Imala je tetka još jedan talent, glačala je rublje gotovo savršeno! I u tom je poslu pomagala drugima u obitelji, a susreti bi se obvezno pretvarali u, modernim rječnikom rečeno, „life coach“ susrete. Bila je to prirodna, besplatna obiteljska psihoterapija. Umrla je naglo od iznenadne bolesti, za nešto više od mjesec dana, ostavivši nas sve u nevjerici. I dan danas nam nedostaje i rijetki su susreti na kojima se ne spomenu anegdote s njom i njene savršene „bile kiflice“. I zato ih ovdje donosim da ostanu "zauvijek" sačuvane.

Mamina tetka pravila je najbolje „bile kiflice“ na svijetu. Ne zato što je imala najbolji recept na svijetu (možda jednim dijelom i zato), nego zato što ih je spravljala s toliko ljubavi i umješnosti, toliko malene, a sočne i meke, da su se bez obzira na napravljenu količinu kratko zadržavale na stolu. Ponekad bi kod nas dolazila već rano izjutra, čim svane, zamijesila nekoliko „tura“ kiflica, a potom ih pekla satima i valjala onako tople u prah šećer… Događalo se da dok ispeče jednu mjeru mi onako usput i u prolazu pojedemo sve pa onda, više iz šale nego za ozbiljno, dobijemo od mame lupkanje po prstima uz prijekor očima da ih ne diramo dok ne budu gotove... No, mamina tetka bi ih iznova mijesila i pekla nove… Nerijetko bih nju i mamu po povratku iz škole zaticala u oblaku prah šećera koji je mirisao na vanilu, dok bi me još s puta privlačio miris nalik svježe pečenim vanilicama. I tako bi se pečenje ovih kiflica, koje je obvezno punila domaćim pekmezom od šljiva (ili kajsija), pretvorilo u salve smijeha, evociranja uspomena, često do kasno poslijepodne ili u večer…. Nije prošao ni jedan rođendan bilo koga u našoj familiji a da ona ne bi došla čestitati. Čak i onda kada smo već odrasli i postali „svoji ljudi“. Imala je tetka još jedan talent, glačala je rublje gotovo savršeno! I u tom je poslu pomagala drugima u obitelji, a susreti bi se obvezno pretvarali u, modernim rječnikom rečeno, „life coach“ susrete. Bila je to prirodna, besplatna obiteljska psihoterapija. Umrla je naglo od iznenadne bolesti, za nešto više od mjesec dana, ostavivši nas sve u nevjerici. I dan danas nam nedostaje i rijetki su susreti na kojima se ne spomenu anegdote s njom i njene savršene „bile kiflice“. I zato ih ovdje donosim da ostanu "zauvijek" sačuvane.

Sastojci

125 gr margarina (može i maslaca)
Potrebno je još
domaći pekmez od šljiva
šećer u prahu za uvaljati kiflice
Napomena
Navedene mjere su polovica mjere i od ove količine se dobije 24 kiflice (što znači da se od pune mjere koja se sastoji od 250 gr margarina, 180 gr kiselog vrhnja i 400 gr brašna dobije 48 kiflica. Naime, ja ih pravim manje, kao na fotografiji.)

Priprema

1.

Margarin i kiselo vrhnje umutiti pjenasto.

2.

Postepeno dodavati prosijano brašno i mutiti mikserom polako.

3.

Zamijesiti glatko tijesto (nije potrebno da stoji u hladnjaku, odmah se može raditi s njim).

4.

Tako dobiveno tijesto podijeliti na 6 dijelova (ja sam mjerila i svaki je imao 63-65 grama) i svaki razvaljati u okrugao oblik tako da se dobiju 4 kiflice.

5.

U kraj svake kiflice staviti malo pekmeza od šljiva (ili kajsija). Važno je da pekmez ipak ima neku gustinu da ne bi iscurio tijekom pečenja.

6.

Kiflice motati tako da pekmez "upakiramo" na način da širu stranu razvijenog trokuta za kiflicu savijemo prema unutra, kako pekmez kada se kiflica umota i stavi na pečenje ne bi iscurio van.

7.

Kiflice poredati u pleh prekriven pek papirom i peči 12-15 minuta u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva (kiflice trebaju ostati gotovo bijele).

8.

Ispečene kiflice izvadimo iz rerne i ostavimo 3-5 minuta da se malo prohlade.

9.

Mlake kiflice (nikako ne dočekati da se skroz ohlade) valjati u prah šećer. Rashlađene kiflice redati u kutiju (metalnu, plastičnu...) i čuvati tjedan-dva, ako do tada izdrže! Kod nas gotovo nikad nisu. :)

  • Kiflice(6)
  • Kiflice-slatke(3)
  • Prhke-kiflice(2)
  • JEDNOSTAVNO(1)
  • Kiflice-penzionerske(1)
  • Kolaci-suvi(1)
  • Kiflice-brze(1)
  • Kiflice-prhke(1)
  • Kiflice-fine(1)

3

Hvala dragim cosmopolite i ozi-bu na komentaru. Teta Giza je zaista zaslužila ovu posvetu... Žao mi je da je ne može i pročitati, ali će barem recept ostati sačuvan "zanavijek".

Evo već im osjetim miris. 🙂 Divan uvod, priča, posveta...

Nakon ovog krasnog uvoda sigurna sam da su fine.

Kako je tebi ispao recept?

Poslikaj i pohvali se! :)

Još recepata za ovo jelo

pahuljaste kiflice
TANJA1234

pahuljaste kiflice