Moj profil
Anis

Anis

Engleski naziv: AniseLatinski naziv: Pimpinella anisum

Anis je od davnina poznat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se zrelo sjeme iz kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Želiš kuhati jela sa ovim sastojkom? Nema problema, pogledaj najpopularnije recepte.

Opis i podrijetlo

Anis (lat. Pimpinella anisum) zvan još aniš, slatki januš, podrijetlom iz Egipta.

Hipokrat, najpoznatiji antički grčki liječnik spominje ljekovita svojstva anisa.
U rimsko doba anis je rabljen kao ženski tonik-napitak za reguliranje mjesečnice, stimuliranje stvaranja mlijeka u dojilja, olakšanje poroda te za jačanje požude.
U srednjem vijeku anis se proširio diljem Sredozemlja, uzgajao se kako za prehrambene tako i za ljekovite svrhe. Trenutno, anis je rasprostranjen diljem svijeta, ali posebno je popularan začin u južnoj Europi, Egiptu, Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji.

Anis je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki, visine do 60 cm, karakterističnog mirisa i slatkastog okusa. Korijen joj je dugačak i do 60 cm. Ima razgranatu, šuplju, dlačicama pokrivenu stabljiku, a listovi su srcoliki i nareckani. Cvjetovi su sitni, razdijeljeni, ima ih više i bijele su boje. Cvatu u proljeće i čine štitac. Plod je sitan jajolik, dlakav s deset svijetlo obojenih rebara, svijetlozelene boje.

Za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sjeme koje se sabire samo po suhom vremenu. Sadrži eterična ulja koja djeluju ekspektorantno (potiču iskašljavanje) i blago antimikrobno.


Energetska vrijednost 100 g anisa iznosi 337 kcal/1411 kJ. Od toga sadrži 50% ugljikohidrata, 17,6% proteina i 16% masti.

Od minerala u anisu se nalaze kalcij (646 mg što čini 81% RDA), željezo (37 mg što čini 264% RDA), magnezij (170 mg što čini 45% RDA), fosfor (440 mg što čini 63% RDA), cink (5,3 mg što čini 53% RDA), bakar (0,9 mg što čini 90% RDA), mangan (2,3 mg što čini 115% RDA) i selen (5 mg što čini 9% RDA).

Od vitamina anis u značajnijim količinama sadrži vitamin C (21 mg što čini 26% RDA), tiamin (0,34 mg što čini 31% RDA), riboflavin (0,3 mg što čini 21% RDA), niacin (3 mg što čini 19% RDA), pantotensku kiselinu (0,8 mg što čini 13% RDA), vitamin B6 (0,65 mg što čini 46% RDA).

Od ostalih nutrijenata anis na 100 g sadrži značajan udio dijetalnih vlakana 14,6g.

Anis je od davnina poznat po svom ljekovitom djelovanju, u tu svrhu koristi se zrelo sjeme iz kojeg se dobiva i djelotvorno eterično ulje. Anis se i danas održao u širokoj upotrebi u kulinarstvu, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Najpoznatije ljekovito svojstvo je djelovanje na zdravlje probavnog sustava. Konzumiranjem anisa nakon jela pomaže se proces probave, ublažavaju mučnine, grčevi i žgaravica. Zdrobljene sjemenke mogu se dodati u čaj za ublažavanje nadutosti. Djeluje kao blagi diuretik i dijaforetik (pojačava znojenje).

Eterično ulje anisa se u najvećem postotku sastoji od flavonoida anteola i njegovih derivata. Zahvaljujući tome snažno djeluje na dišni sustav, pomaže kod iskašljavanja i pročišćavanja pluća kod astme, bronhitisa, obične prehlade i sličnih stanja, a iz tog razloga se često dodaje u sirupe za iskašljavanje i razne pastile.
Ulje anisa može se koristiti i za reumatska stanja za poticanje cirkulacije i smanjenje boli. Osim toga posjeduje i antiseptično djelovanje, štiti manje rane od infekcije i ubrzava zacjeljenje.

Neki izvori navode da u jačim dozama ulje anisa potencijalno pomaže kod smirivanja nervoze i ublažavanja epileptičnih napada, jer usporava krvotok, disanje i odgovor živčanog sustava.

Kupovanje i čuvanje

Kada spomenemo anis, odmah pomislimo na zvjezdani anis atraktivnog zvjezdastog oblika smeđe-žute boje koji porijeklo vuče iz jugozapadne Kine, a sada se uzgaja u Indokini i Japanu. On nije u nikakvom srodstvu s mediteranskim anisom koji se danas uzgaja još u južnim dijelovima Rusije, sjeverne Afrike, Indije te južne i centralne Amerike.
Ima sićušno malo zaobljeno kruškasto sjeme sivo-crne boje. Težina petsto sjemenki iznosi jedan do dva grama. Oba anisa su prijatnog, slatkastog mirisa i okusa, zvjezdasti anis posjeduje još i dozu ljutine.

Na tržištu ima cijelih i mljevenih sjemenki, a nakon kupnje čuvajte ih na tamnom i suhom mjestu do datuma naznačenom na pakiranju.

Priprema jela s anisom

Anis zbog svoje jačine koristite u malim količinama prilikom dodavanja jelima, a može se koristiti cijeli ili samljeveni.

Ovaj začin ugodno će aromatizirati rižu u mlijeku i nabujak, kolač od kestena, kompot od svježeg i suhog voća, a naročito suhih smokava. Lijepo se slaže s korjenastim povrćem, bundevom i porilukom, a od voća s kruškama, šljivama i citrusima.

Klementine sa zvjezdanim anisom i cimetom nježan je svježi desert, koji se svojim okusom i začinima, čini savršenim za završetak svečanog obroka. Klementine pripremite na sljedeći način. U posudu stavite bijelo vino, šećer, cimet, zvjezdani anis i naribane korice limete pa lagano kuhajte 15 minuta. Kada se šećerni sirup ohladi, dodajte liker Cointreau i prelijte klementine. Poslužite sa zvjezdanim anisom kao dekoracijom.

Europljani koriste anis u pripremi hladnih salata s mesom peradi, ribljih i pilećih juha, voćnih salata, kompota, marmelada, kolača i keksa, naročito božićnih, te slatkog kruha. Anis se koristi u pripremi pašteta, kobasica i jelima sa svinjetinom. Upotrebljava se prilikom kiseljenja povrća kao što su krastavci, cikla i dr. U nekim zemljama Bliskog istoka dodaje se juhama i gulašima.

Anis je posebno mjesto našao u lagano začinjenoj indijskoj kuhinji, posebno u jelima s lećom i piletinom. Piletinu s popečenim anisom pripremite tako da uzmete pileća prsa s kožom, natrljate ih mješavinom usitnjenih sjemenki anisa, origana, bijelog  luka, posolite i popaprite pa pecite u pećnici na 200°C. Nakon deset minuta pečenja na piletinu položite kolutove limuna bez kožice, a na vrh zvjezdani anis, pa nastavite peći još oko trideset minuta na 170°C. Rižu dugog zrna pirjajte na prethodno pirjanom usitnjenom korijenu – lukovici anisa i zalijte povrtnim temeljcem u kojem se kuhao anis, dodajte naribane korice limuna i soka od naranče. Poslužite pirjanu rižu, preko nje rezana pečena pileća prsa ukrašena zvjezdastim anisom, koji ste pekli na piletini.

Također je popularan i u kineskoj kuhinji, a dominantna je mješavina pet začina. Uz anis dodaje se cimet, češnjak, popečene sjemenke koromača i sečuanskog papra. Ovakav kineski začin se prvenstveno koristi za pripremu jela od kokoši, patke i svinjetine.

Anisovo ulje upotrebljava se u pripremi specijalnog  likera anissete, pa tako imamo anisovac, aspin, sambuk, potom francuski Pernod i Ricard, španjolski Ojen, turski Raki, grčki Ouzo i arapski Arrak.

Anisom možete jednostavno zaustaviti štucanje tako da nekoliko sjemenki lagano grickate, a potom usta isperete čašom vode. Štucanje će prestati, a anis će vam zasladiti dah. Anisov čaj ima isto djelovanje, a čaj se priprema tako da žličicu anisa prelijete kipućom vodom te nakon 10 minuta čaj ocijedite i servirate.

Recepti